BRIJUNI KAKVI BI TREBALI BITI Ravnatelj Nacionalnog parka: “Možemo puno, ali nas koči hrvatska birokracija!”

Foto: NP Brijuni

BRIJUNI – Koja li je tajna Brijuna? Malarično otočje nekadašnji je austrijski vlasnik i vizionar, Paul Kupelwieser pretvorio je u pravo mondeno ljetovalište za aristrokraciju. Josip Broz Tito je već izgrađenu austrijsku infrastrukturu iskoristio da bi na otok dovodio svjetsku elitu, a u međuvremenu se u Brijune slabo i nikako ulagalo, što je dovelo do toga da im je danas nužna temeljita obnova. Ljubazni vodiči, hotelsko osoblje i rendžeri i dan danas odaju dojam da se nalazite na ekskluzivnoj lokaciji, mada danas ipak pristupačnoj i običnom čovjeku. Na Brijunima se ima što vidjeti, a kako smo ih i sami posjetili, uvjerili smo se da se tamo i isplati otići po doživljaj kojeg pamtite.

O prošlosti Brijuna znamo već podosta, no kakva je njihova budućnost? Odgovore na ova pitanja za Morski HR dao je vršitelj dužnosti ravnatelja JUNP Brijuni, dr. Marno Milotić.

– Brijuni su najkompleksniji park u Republici Hrvatskoj, Plitvice su odmah iza nas, a onda i svi ostali. Otoci su uvijek složeniji od kopna, a mi uz to imamo i muzejske djelatnosti, te velik dio kulturne baštine koju čuvamo, jer su Brijuni zaštićeni kao cjelokupni prostor, dakle prirodne vrijednosti i kulturni krajolik – kazuje nam.

Foto: Morski HR

Muke po hrvatskoj administraciji

S konzervatorima se moramo konzultirati oko svake ideje ako treba nešto mijenjati, graditi ili obnavljati, a to je zapravo jedan mukotrpan proces, jer su i oni zatrpani poslom bez dovoljnog broja ljudi. Često dolazi do zastoja u dokumentaciji i to je jedan ogroman problem. Kad krenemo u projektiranje nečega, proteče vrijeme dok osiguramo sredstva za projekt kroz plan, pa provedemo javne nabave za određeni predmet, pa dok se projekt isprojektira i dok to ode na konzervatorske konzultacije i vrati se natrag potvrđeno ili korigirano da bi uopće započeli s realizacijom projekta ili tek prijavom na fondove EU. U pravilu se radi o 4-5 godina, pa se dogodi da je projekt zastario ili se promijeni neki Zakon i krećete ponovno ispočetka

Vidi se da su ovdje neke građevine iz prošlih vremena koje trebaju hitnu sanaciju. Što je sad s tim i imate li pomoć od države?

– Sugovornika je bilo mnogo, ali problem je što se malo toga na kraju realizira zbog inih razloga. Brijunima treba jedna financijska injekcija od 20-30 milijuna eura, kako bi doveli zgrade u ispravno stanje i nakon toga više ne bi bilo problema, jer su Brijuni samoodrživi i isplativi. Ovo je područje u koje vrijedi investirati i mislim da za državu kao vlasnika svega ovog to uopće i nije neki velik novac.

Marno Milotić

Pa kakav je onda odnos prihoda i rashoda na Brijunima?

– Kad sam došao kao ravnatelj 2017., Brijuni su imali 54 milijuna kuna prihoda. Mi smo u 2021. godini ostvarili prihod od 89 milijuna kuna, što je značajno povećanje u kratkom razdoblju. No napravili smo velik pomak u digitalizaciji sustava koji je to omogućio. Naravno da ni to nije dovoljno jer se više od 70 godina vrlo malo ulagalo u održavanje Brijuna, tako da su zgrade, infrastruktura – kanalizacija, vodovod i struja, jednostavno postale zastarjele.

Tvrdoglavost Hrvatske elektroprivrede

Što na Brijunima konkretno i hitno treba obnoviti?

– Vodovodnu i kanalizacijsku mrežu smo započeli s realizacijom sanacije. Hrvatske vode će osigurati 90, a Grad Pula 10 posto sredstava za obnovu, tako da će taj dio biti riješen kroz razdoblje od 4 do 6 godina. Najveći problem imamo sa strujom, jer HEP odbija preuzeti mrežu, iako je to suludo jer smo i  mi i oni državna institucija. Naime, netko je nekad za vrijeme bivših vlasti odlučio da brojilo bude na početku otoka, a iza brojila se sva infrastruktura smatra našom internom mrežom, što je suludo jer je to srednji napon sa 13 trafostanica koje onda idu na niski napon prema objektu. Mi smo zatražili da se do objekta postave brojila, ali HEP se s tim slaže tek onda kad mi obnovimo mrežu. Saniranje mreže košta 54 milijuna kuna koje mi nemamo, no HEP to može financirati bez problema, sam ili kroz EU fondove i uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Javna ustanova NP Brijuni, kao i druge slične ustanove u zaštiti prirode nisu osnovane da mijenjaju cijevi, da se bave sanacijom kanalizacije, vodovoda, niti da grade trafostanice, zna se ko je osnovan da se time bavi i čija je to Zakonska obveza.

Foto: Morski HR

Jeste naišli na razumijevanje u ministarstvima?

– Pa bivši ministar Tomislav Ćorić je pokušao riješiti taj problem, ali dosta je veliki otpor bio iz HEP-a, jer oni nisu htjeli investirati, iako bi bilo logično da to naprave u ime Republike Hrvatske koja je vlasnik i nas i njih.

No nije samo to vaš problem. Na otoku se kose ingerencije nekoliko ministarstava. Tu je i vojska. Dakle, nije sve u vašim rukama?

– Ne nije. Sve unutar granica Nacionalnog parka je zaštićeno područje kojim upravlja i za koje je nadležna Javna ustanova, međutim određeni dijelovi su izdvojeni i pod drugim upraviteljima. To je područje vojarne Peneda na otoku Veliki Brijun, kojom upravlja MORH, odnosno Počasna zaštitna bojna, koja čuva rezidencije Vlade i Predsjednika, a koje se koriste u protokolarne svrhe. Rezidencijalni kompleks plus dva otoka (Vanga i Galija) su pod upravljanjem Državnih nekretnina. Nažalost, taj prostor se ne koristi ni približno onako kako se nekad koristio i to je najveća tragedija.

Foto: Morski HR

Ne mora sve biti pod staklenim zvonom

Dakle, sve to propada, a vama su opet vezane ruke, jer se objekti i ti prostori ne mogu kvalitetno i isplativo privesti svrsi?

– Mi smo tražili da se napravi model kao što imaju Slovenci i sve ostale zemlje, odnosno da se ne ponašamo kao super bogataši. Tražili smo da se promijeni zastarjela Uredba o štićenim osobama, koja propisuje da objekt koji se proglasi štićenim, to bude konstantno, što je u našem slučaju besmisleno jer zjape prazni. Tražili smo da je objekt štićen samo kad je štićena osoba unutra i da se definira u kojem periodu oni koriste objekt, a u kojem periodu može služiti za razgledavanje, naravno da je moguće zatvoriti objekt za javnost kada je god to potrebno protokolu. Tamo bi se mogle voditi izletničke grupe, da se ponosno pokaže predsjednička rezidencija ili ljetnikovac Hrvatskih Predsjednika i da to nije ništa što se treba skrivati. Ti objekti se ne koriste 98 posto vremena u godini, a ima dosta turista koji bi dosta platili da mogu pogledati takve objekte, makar i samo vanjskim dijelom i pod kontrolom vojske.

Foto: NP Brijuni

Brijuni su poznati i po Josipu Brozu Titu, a vi ste to djelomično i iskoristili. Evo tu je obnovljeni Titov Cadillac koji se može razgledati, ali i provozati za 5 tisuća kuna na pola sata vožnje.

– To je dobar primjer. Cadillac je kulturno dobro i zaštićeni artefakt koji zahtjeva i specifično održavanje. Nije nam bilo u cilju staviti jeftinu cijenu, pa da ga koriste tisuće ljudi godišnje, te da se na takav način devastira, već da ga se tek iznimno koristi i to opet ne samostalno, već uz profesionalnog vozača koji vas vodi na vožnju. Uglavnom tu uslugu koriste imućniji ljudi, kojima je to gušt, jer će tu dobiti nešto, neki doživljaj, što ne mogu nigdje drugdje. S tim novcem, a radi se o nekih 10-20 tisuća eura godišnje, automobil se bez problema održava. To je model samoodrživosti. Ne mora se sve stavljati pod stakleno zvono, jer to stakleno zvono košta užasno puno novaca i gubi svrhu postojanja.

Brijuni su postali jako dobar primjer drugim zaštićenim područjima u samoodrživosti. Mnogi u zapadnoj Europi i Australiji su zapravo oduševljeni našim modelom financiranja, kroz ugostiteljstvo i davanje koncesija (poput brodara koji rade panoramske razglede Brijuna), odnosno drugih razne naknada kroz koje se park financira.

Foto: NP Brijuni

Na Brijunima je još 1984. krenuo prvi vlakić za razgledavanje u Hrvatskoj

Brijunima se gosti mogu voziti biciklima, električnim autićima ili vlakom, a mogu i prespavati u jednom od autentičnih hotela. Posljednjih godina dosta ste napravili na tome da ljudi koji dođu ovdje, mogu biti mobilni.

– Htjeli smo u početku i električne bicikle, ali smo shvatili da to nije nešto što je održivo i ekološki prihvatljivo, jer čemu to kad su Brijuni skoro ravni pa ljudi mogu voziti i obične bicikle koji su u mnogočemu ekološki. Električni autići su već tradicija Brijuna koji su to prvi uveli, kao i vlakići kojeg su također Brijuni prvi uveli i to negdje još davne 1984. godine. Imamo 70-ak autića, ali otok je velik, pa se rasprše lako. Najveći problem je što su ti autići skupi, jedan košta između 80 i 100 tisuća kuna, a ljudi to ne razumiju, pa ih tretiraju kao igračke. Nije rijedak slučaj da ih slupaju, udare u stablo, a bio je čak i slučaj slijetanja u more.

Koliko su Brijuni danas poznati po Josipu Brozu, a koliko po prirodnim ljepotama i fascinantnoj povijesti?

– Brijuni imaju svoju povijest naseljenosti još od neolitika. Ljudi su ovdje počeli obitavati još 4 tisuće godina prije Krista. Kroz cijeli taj period bili su poprilično malarično otočje i nisi mogao biti više od par sati na otoku, a da nisi pokupio malariju. Brijuni doživljavaju procvat za vrijeme Austrije koja je strašno puno ulagala u svoj tadašnji jug. Sva infrastruktura u Dalmaciji i Istri; luke, molovi, kanalizacijski sustavi, fortifikacije, temelje se i dan danas većinom na sustavima iz tog vremena. Snažan dio prošlosti Brijuna počiva u vremenu od 1893., pa do 1945., do završetka Drugog svjetskog rata.

Foto: Morski HR

Dakle, što je Austrija gradila, ni do dana današnjeg mi nismo u stanju ni obojati kako treba?

– U turizmu tog vremena uživala je mahom aristokracija, pa su Brijuni imali i golf i polo igrališta i grijani bazen s morskom vodom i apsolutno sve za visoki turizam u tom vremenu. Kad je Tito prvi put došao na Brijune, bila je potrebna adaptacija, no on je došao doslovno na gotovo. On je tu više rušio nego gradio, jer je puno objekata koji su već postojali, srušeno jer su nakon proglašenja štićene zone Brijuna izgubili svoju turističku svrhu. Budući da je otočje postalo predsjednička rezidencija, ono je u potpunosti zatvoreno. Ovdje su od tada mogli boraviti samo odabrani. Hotele je u to vrijeme adaptirala vojska, a materijali koje je koristila i nisu baš bili kvalitetni. Dosta tog materijala od obnove i dan danas nalazimo u moru Brijuna, jer je tada bilo uobičajeno sve bacati u more.

Treba svakako spomenuti i odličnu organizaciju rendžera na otoku, gdje u slučaju hitnosti gosta za svega 5-6 minuta odbace u Fažanu, odakle su vrlo brzo u Puli. Ovo je doista zadivljujuće čak i unutar razine nekih gradova, a kamoli otoka.

– Ne samo što imamo brodove i ljetno dežurstvo liječnika na otoku danas od 15. lipnja do 15. rujna već je i povijesno kuća za brodice na Brijunima nekad bila stan otočnog liječnika koji je za vrijeme Austrije tu stalno boravio i živio sa svojom obitelji.

Foto: NP Brijuni

Za kraj ovog razgovora, koju bi poruku prenijeli onima koji bi Brijunima mogli pomoći da ostvare zacrtane planove?

– Ono što je najbolje od svega je da sada naša ustanova ima pristup velikoj količini novca i puno toga možemo pokriti kroz EU fondove samo da nam nadležna Ministarstva ostave otvoren put na prijave kroz natječajnu dokumentaciju te da Javne ustanove, koje najčešće svi zaborave, budu prihvatljivi prijavitelji. Mi smo prvi Park koji ima poseban odjel koji se bavi samo pripremom i provedbom projekata. Zahvaljujući tome, mi smo zatvorili prvu omotnicu s 34 milijuna kuna povučenih sredstava s kojim se obnovilo dosta dijelova otoka vezanih za prirodnu baštinu, nabavili dva nova vlakića i izgradili vlastiti brod koji nam je od velike važnosti za prijevoz posjetitelja na otok, a sanirali smo i derutan vojni objekt i pretvorili ga u Centar za djecu. Tako da vjerujem da se u periodu od 10-15 godina Brijuni potpuno obnoviti na taj način. Ne možemo mijenjati izgled zgrada, fasada ni naličja. Nama je cilj da se sve sanira i da zadržimo svoje postojeće kapacitete od 160-170 soba koje imamo. Ljudi moraju shvatiti da Brijuni nikad neće izgledati drugačije samo će se restaurirati.

Brijuni su od 2015. nažalost na vlastitim sredstvima, što je šteta, jer smo nekad dobivali 6-8 milijuna kuna godišnje, kao minimalnu nadoknadu za plaće u Odjelu stručnih poslova, čuvara prirode i vatrogasnom dežurstvu koji su 24 sata na otoku. Tom pomoći iz proračuna, mogli smo u istom iznosu “uštediti” vlastita sredstva  i uložiti u infrastrukturne investicije, nažalost ako moramo pokrivati kompletan iznos svega iz vlastitih sredstava tada obnova traje mnogo duže, a s obzirom na protok godina nema razloga da se više odugovlači.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

VELIKI VIZIONAR Austrijski inženjer malarične je Brijune preobrazio u ljetovalište svjetske elite