Krešimir Dolenčić sprema režiju svečanog otvorenja: “Tisuću brodica okružit će Pelješki most”

Foto: Youtube / Screenshot / Vratislav Zurek / HRT

U planu su i fešte po gradovima iako most nije građen za fešte, nego za prolazak vozila, pa je to i najzahtjevniji dio tog dana. Prema najavi Vlade Republike Hrvatske, 18. srpnja trebala bi biti izdana uporabna dozvola za pristupne ceste, za most je već izdana, a otvorenje mosta Pelješac s dijelom pristupnih cesta očekuje se 26. srpnja.

Ususret otvorenju Pelješkog mosta Jutarnji list razgovarao je s redateljem Krešimirom Dolenčićem, koji je zadužen za svečanost otvorenja. Na osmišljavanju otvorenja mosta radi više od mjesec dana. Za sad, kaže, nema vremena za uživanje, no veselja mu ne nedostaje.

– Pelješki je most ogromna stvar. To znam iz prve ruke. Bio sam ondje kad su ga spojili i u Dubrovniku je nastalo spontano veselje. Cijeli je grad tulumario. Nakon 304 godine Dubrovnik će biti spojen s tim dijelom zaleđa. Vidio sam što to znači stanovnicima tog dijela Hrvatske. I zato će vrhunac svečanosti otvorenja u izravnom prijenosu HTV-a biti prekrasna scenografija sa stotinama brodica koje će okružiti most, uistinu raskošan vatromet te glazbeni program uz Dubrovački simfonijski orkestar, klapu Libertas i zbor HNK Split uz Gotovčevu ‘Himnu slobodi‘ – kaže Dolenčić, koji je radio i na otvorenju Dubrovačkog mosta, spominjući tek neke od brojnih izvođača.

– Sudjeluje puno ljudi s raznih strana i svatko sprema svoj dio zadatka. Od Hrvatskih cesta, koje su sjajno ekipirane, preko protokola, policije, Županije, gradova… Za sada je sve u redu – potvrđuje.

U detalje programa otvorenja nije htio ulaziti jer građanima ne bi htio u potpunosti pokvariti iznenađenje, no najavio je brojne lokalne izvođače iz Dubrovnika, Korčule i Neretve te ukratko otkrio kako je otvorenje zamišljeno.

– Most će tijekom dana biti jednim dijelom otvoren za građanstvo. Naravno, uz puno osiguranja i kontrole, samo pješice i ne cijelom trasom. U planu su i fešte po gradovima iako most nije građen za fešte, nego za prolazak vozila, pa je to i najzahtjevniji dio tog dana. Bit će pirotehnike, a očekujemo i barke i brodove ispod mosta – govori.

Osmišljavanje velikih javnih svečanosti Dolenčiću nije strano. Ovaj je cijenjeni kazališni redatelj 2000. godine u Šangaju postavio ogromnu stadionsku produkciju Verdijeve opere “Aida” s 2300 sudionika, a tri godine kasnije pothvat je ponovio u Pekingu, s 3000 sudionika.

Kao najveći izazov takvih projekata navodi prostor u kojem se događaj odigrava jer on najčešće nije tome namijenjen. Potrebno je, kaže, i predvidjeti broj posjetitelja događaja, organizirati i osigurati svu logistiku (energetiku, gledališta, pozornice, rasvjetu, ozvučenje, sigurnost, hitnu pomoć, parking, policiju, medije i još sto stvari). Zahtjevno je, nastavlja, i to što zna biti jako puno izvođača. Potrebne su i probe koje se ne odvijaju na licu mjesta, već na više strana.

Takvi projekti, poput koncerata, sportskih manifestacija, svečanosti otvaranja ili zatvaranja, otkriva, u sebi nose jak emotivni naboj.

– To se može lako okrenuti i poći ukrivo, pa to treba znati voziti – smatra.

Razlikuju li se takvi projekti od zemlje do zemlje? Koje su najveće razlike između ostvarivanja velikih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu, pitamo ga.

– Dok neke zemlje, veće od Hrvatske, imaju kompanije koje se bave samo takvim događanjima, imaju zaposlene producente, scenografe i dizajnere, druge pak uopće nemaju iskustva s time. U Muscat u Omanu (na svečanosti otvorenja Azijskih igara na pijesku) iz Zagreba nas je išlo 107, cijela produkcija – video, audio i autorske ekipe, plesači, koreografi i šminkeri. U Kini postoji više kompanija koje rade goleme događaje, koncerte, vatromete… No, s druge strane, razlika i nema. Uvijek su to isti zadani elementi i slični problemi, naravno različitih formata.

Tijekom dosadašnje, izuzetno plodonosne karijere, Krešimir Dolenčić režirao je 119 predstava, a radio je i na preko 150 događanja…

Z.G.