OTITIS ILI “PLIVAČKO UHO Česta infekcija u ljetnim mjesecima kad se osvježenje traži u moru, bazenu ili rijeci

Foto: Pexels/Ilustracija

Tijekom ljetnih vrućina jedan od načina da se rashladite jest da se osvježite plivanjem u bazenima, rijekama, jezerima… Ali budite oprezni jer ako plivate u prljavim vodama to može izazvati upalu vanjskog uha ili otitis.

– Otitis eksterna (OE) predstavlja infekciju vanjskog ušnog kanala i to je najčešći oblik infekcije uha. Nastaje uslijed promjene prirodne ravnoteže u vanjskom slušnom kanalu. U normalnim uslovima vanjski slušni kanal je zaštićen cerumenom (ušna mast), koji uspostavlja ravnotežu između kože kanala i saprofitnih klica. Infekcija je posljedica mikropovrede, maceracije kože, ekcema ili stranog tijela u vanjskom slušnom kanalu”, objašnjava za N1 doktor Ivan Baljošević, specijalist otorinolaringologije.

Uobičajeni naziv za ovu bolest je “plivačko uho” jer se najčešće dijagnosticira u ljetnim mjesecima, nakon plivanja u rijekama i jezerima. Oko 45 posto pacijenata su djeca uzrasta od 5 do 14 godina.

Smatra se da povećana vlažnost u ušnom kanalu može uzrokovati razvoj infekcije.

– Osnovni simptom je intenzivna bol, koja je i najčešći uzrok zbog čega se pacijenti javljaju liječniku. Nastaje naglo, već nakon 24 sata od početka infekcije. Bol se pojačava prilikom pritiska na ušnu školjku, naročito na dio hrskavice koja se nalazi na ulazu u ušni kanal. Ostali simptomi su svrbež u uhu, oslabljen sluh, zujanje u ušima, a ponekad i curenje bistrog ili gnojnog sekreta iz uha. U težim slučajevima može doći do širenja infekcije naprijed, prema mišićima donje vilice, što se manifestira bolnim i otežanim otvaranjem usta – kaže doktor Baljošević.

Prema njegovim riječima, u 90 posto slučajeva radi se o jednostranoj infekciji izazvanoj bakterijama.

– Najčešći izazivači su Pseudomonas aeruginosa (u 20 do 60 posto slučajeva), potom Staphylococcus aureus (u 10 do 30 posto), a znatno rjeđe Escherichia coli, Proteus i Klebsiella species. Ne tako rijetko, istovremeno se može izolirati i više različitih bakterija. Rjeđe, izazivači upale mogu biti gljivice (Aspergillus spp i Candida albicans) i to često u slučajevima neadekvatne sistemske i topikalne upotrebe antibiotika. Virusi kao što su Herpes simplex i Herpes zoster su izazivači kod oko pet posto pacijenata – navodi.

Ljetno vrijeme, visoke vanjske temperature, često i pojačano vlaženje uha (“plivačko uho”), kao i znojenje, predstavljaju preduvjete za učestale upale vanjskog slušnog kanala.

– Koža vanjskog slušnog kanala je tanka i u dijelu, neposredno ispred opne bubnjića nalazi se svega 2-3 sloja ćelija. Ako vanjski faktori, kao što su povećana temperatura i vlaga, stalni nadražaj vode kod kupanja, djeluju duže vrijeme na kožu ušnog kanala, dolazi do zadebljanja gornjih slojeva kože. Tad se zatvaraju otvori žlijezda u koži, što uzrokuje zastoj u stvaranju cerumena i dolazi do razvoja infekcije. S druge strane, koža u ušnom kanalu često je prekrivena bakterijama i gljivicama, koje tu normalno žive, tako da u pogodnom trenutku (npr. kontakt s prljavom vodom) može nastati sekundarna infekcija – ističe on.

Dijagnozu nije teško postaviti

– Od bolesnika uglavnom dobivamo podatak o plivanju u prljavim vodama u posljednjih nekoliko dana ili čestom čišćenju uha neadekvatnim predmetima. Već samim pritiskom na hrskavicu ispred ulaza u ušni kanal izazivamo jaku bol kod pacijenta. Pregledom uha se dijagnosticira jako oticanje vanjskog ušnog kanala, s izrazitim crvenilom kože. Često je prisutan i sekret u ušnom kanalu, pri čemu treba uzeti bris i poslati na mikrobiološku analizu. Zbog otečenosti ušni kanal je potpuno zatvoren, pa je otežan uvid u strukture bubnjića. Na toj strani vrata se dijagnosticiraju uvećane i bolne limfne žlijezde – objašnjava on.

– Naročito je povećan rizik kod osoba koje često koriste štapiće za uši. Stalnim čišćenjem uha štapićima, oni uklanjanju zaštitni sloj ušne masti i time postaju pogodniji za razvoj infekcije. U zaštiti uha od infekcije mogu se koristiti različiti preparati koji se nalaze na tržištu, a sadrže maslinovo ili bademovo ulje. Njihovim ukapavanjem prije polaska na kupanje smanjuje se rizik od obolijevanja. Također, mogu se koristiti čepići za uši napravljeni od voska ili silikona – ističe.

Dodaje da osnovni princip liječenja podrazumijeva lokalnu primjenu antibiotskih kapi.

– Lokalni tretman antibiotskim kapima za uši je najefikasniji, jer stvara koncentraciju antibiotika 100 do 1000 puta veću na mjestu primjene od eventualne sistemske terapije antibioticima. Također, ima i prednost zato što ne izaziva sistemski neželjene učinke ili potiče stvaranje rezistencije bakterija na antibiotike. S obzirom na to da je glavni simptom bol i da ona može biti vrlo izražena, neophodno je u terapiju uključiti analgetike u obliku tableta ili injekcija – navodi doktor Baljošević.

Dodaje da, kad postoji jako oticanje ušnog kanala i pretpostavka da kapi ne mogu prodrijeti u cijelu duljinu kanala, “može se staviti gaza natopljena antibiotskim kapima koju treba zamijeniti nakon 24 sata”.

Liječenje kapima traje od 5 do 7 dana, a u terapiji se dodaju analgetici za smanjenje bolova, kaže doktor Baljošević i naglašava da se sistemski antibiotici primjenjuju samo u slučajevima kod kojih je došlo do pojave komplikacija (povišena temperatura, lokalni limfadenitis).

On upozorava da otitis eksterna predstavlja ozbiljnu infekciju, koju ne treba samostalno liječiti.

– U slučaju svrbeža ili bolova u uhu treba izbjegavati korištenje pojedinih narodnih lijekova, kao što je postavljanje češnjaka u ušni kanal ili ukapavanje soka biljke poznate kao čuvarkuća. Oni samo maskiraju kliničku sliku i ne dovode do izlječenja. Kao što smo spomenuli, simptomi bolesti se vrlo brzo razvijaju, tako da se treba javiti liječniku koji će očistiti ušni kanal i prepisati adekvatnu terapiju – kaže doktor Ivan Baljošević.

Z.G.