4 min. čitanja

Prevenciji požara bi osim kupovine kanadera i molitve za kišu možda više pomogli poticaji za stočarstvo i suhozide

Prevenciji požara bi osim kupovine kanadera i molitve za kišu možda više pomogli poticaji za stočarstvo i suhozide
Foto: Praputnjak

Kada bi se suhozidi počeli održavati, kao i prostor oko njih, mogli bi pomoći u obrani od širenja požara. Ako koze pobrste grmlje između stabala, tlo je čisto i prozračno, kaže Mario Zaccaria, magistar arheologije, suhozidar i poljoprivrednik.

- Iritiran sam opetovanim čuđenjem javnosti, političara, lokalnih vlasti.. na nepogode koje nas snalaze. Svakodnevno slušamo konstatacije kako fali oprema za gašenje požara, a nitko ne razmišlja o prevenciji u smislu poticanja, primjerice, stočarstva - žestoko započinje fijuman Mario Zaccaria.

On je predsjednik udruge Brsečki česan, voditelj Etno parka "Anton Plašimuha", magistar arheologije, suhozidar i poljoprivrednik, piše Agroklub.

Ako koze pobrste grmlje između stabala, tlo je čisto i prozračno, pri dnu ne niče kupina koja se kasnije suši pa time postaje lako zapaljivi materijal. Koristi su naravno daleko veće jer nam životinje daju mlijeko, meso, kožu i drugo – sve je iskoristivo, ističe Zaccaria.

Foto: Pixabay

Prapovijesna tehnika

I suhozidi mogu dobro poslužiti kao brana od požara. “Danas vegetacija buja i na suhozidu i oko njega. Da je cijeli prostor održavan, opasnost od širenja požara bila bi daleko manja”, kazuje.

Od neizmjerne je važnosti prorijediti bilje kako bi imali veću ulogu u zaustavljanju vatre. Pojašnjava da bi u slučaju boljeg održavanja postojala veća mogućnost da izgori samo jedna parcela, a da ostale vatra ne zahvati.

- Često na njemu nalazim šparogu jer kamen privlači vlagu i to malo vlage je biljci dovoljno da se uhvati i opstane - opisuje dok razmišlja o bioraznolikosti koja buja na takvim građevinama nastalima bez korištenja vezivnog materijala. No, vlaga koju čuva kamen dobro dođe i u slučaju požara.

Inače, njihova gradnja prapovijesna je tehnika, postoji od kada je čovjek otkrio da se od kamenja može izgraditi zid. U novije doba ljudi su je koristili da bi zaravnali površine na kosinama ili omeđili svoje posjede.

Bez plana i nacrta

Odlika su naših krajobraza, ali su sakriveni od očiju. “Malo ljudi ih primjećuje, a u njih je uložen ogroman trud prijašnjih generacija”, nastavlja Zaccaria. Smatra da se radi o nevjerojatnom arhitektonskom krajobraznom dosegu.

- Ako gledamo njihovu rasprostranjenost, teško je povjerovati da su nastali samo ljudskom rukom - govori. Dodaje da je Hrvatska premrežena suhozidima i kada bi ih se spojilo u jedan zid, on bi nekoliko puta opasao svijet.

Zadivljuje da je nekada sve rađeno intuitivno, bez plana i nacrta, malo i grubo. “Danas ti obični pučani od prije 150 godina djeluju kao genijalci”, govori. Divi se, osim toga, prošlim generacijama što su bile sposobne živjeti u međusobnom skladu i u skladu s prirodom.

Foto: Silvija Jacić

Radionice u etnološkom parku

U zaseoku iznad Lovrana osnovan je Etnološki park ‘Anton Plašimuha’ gdje se do sada održalo nekoliko radionica o suhoj gradnji. Plašimuha je povijesna ličnost - graditelj suhozida u zaseoku Janjetić - otuda naziv za etnopark.

Cilj radionica je prenijeti znanje polaznicima iz Lovrana i šire okolice kako bi ga primijenili na svojim privatnim parcelama. Zaccaria ističe da se znanje suhe gradnje usvoji u jednome danu “i zato se smatra da je suhozid demokratičan, on je iz naroda i za narod”.

Na dvodnevnoj radionici održanoj prošloga vikenda, polaznici su radili podzid koji se urušio 1966.

- No, prvo je trebalo kamen odvojiti od zemlje i sortirati ga, što je veći, dugotrajniji i zamorniji dio posla od same gradnje - opisuje. Dotacije za radionicu dali su Ministarstvo kulture i medija, Općina Lovran i Primorsko-goranska županija.

Zaccaria poziva sve koje zanima krajobrazna arhitektura i krajobraz kao funkcija u poljoprivredi, turizmu ili samo u estetskom smislu - dakle ljude koji vole vidjeti da je krajobraz dovoden u određeni smisao u interakciji s čovjekom - da dođu vidjeti kako je koncept parka kao održivog imanja osmišljen.

Nikako do državne zemlje

Iako su dobar dodatak u obrani od požara, naš sugovornik naglašava da bi prvenstveno trebalo poticati razvoj poljoprivrede. Pritom ne misli financijski jer “država to odrađuje vrlo loše, a i proces je preskup za ono što se dobije natrag”.

Apelira na pojednostavljenje procedure zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

- Ja čekam 25.000 kvadrata pašnjaka tri i pol godine. Čekam zapravo javni natječaj na kojem bih eventualno mogao proći. Ili ne - jer bi netko mogao ponuditi više od mene za zemlju za koju do tada nije ni znao da postoji - govori.

Smatra da bi država umjesto bodovanja trebala “zemlju dijeliti šakom i kapom jer nema tisuća ljudi koji se guraju i laktare u redu za zemlju”. Dodaje i kako država može biti sretna što su poljoprivrednici “statistička greška koja i dalje pokušava nešto napraviti iako ih se konstantno koči”.

Blanka Kufner

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.