Fizičari izračunali najvišu visinu skoka u more/vodu koje većina ljudi može izdržati bez posljedica

Foto: 3D modeli otkrivaju sile koje se javljaju tijekom skakanja / Anupam Pandey, Jisoo Yuk i Sunghwan Jung sa Sveučilišta Cornell

Koristeći 3D printane modele i ubacujući ih u spremnik, znanstvenici su otkrili maksimalnu visinu s koje ljudi mogu skočiti prije nego što naiđu na određene sile koje im mogu uzrokovati ozbiljne ozljede.

Eksperiment s 3D isprintanim modelima pokazao je s koje visine ljudi zapravo mogu skočiti u vodu bez ozbiljnog rizika od ozljeda, piše New Scientist.

Sunghwan Jung sa Sveučilišta Cornell u New Yorku i njegovi kolege proučavali su sile koje nastaju prilikom udaranja u vodu, ispuštanjem u spremnik 3D ispisanih modela, koji simuliraju različite ljudske položaje. Jedan model je predstavljao osobu koja skače glavom prema naprijed s rukama uz tijelo, jedan je bio osoba s rukama iznad glave i dlanovima koji se dodiruju, a treći model je bio samo noga sa stopalima koja predstavlja skok na noge naprijed. Svaki je model bio opremljen senzorom sile i sniman je kamerom velike brzine u trenutku padanja.

Kako bi odredili one nesigurne visine za skakanje, znanstvenici su usporedili sile koje su zabilježili s onima za koje se zna da uzrokuju fizičku štetu ljudima. Otkrili su da su te razine sile bile prisutne kod skakača s glavom naprijed iznad 8 metara, skakača s rukama naprijed iznad 12 metara i skakača s nogama naprijed iznad 15 metara.

Jung kaže da najveći dio sile koja utječe na tijelo tijekom skakanja nastaje zbog istiskivanja vode. To je slikovito kao da vrlo brzo gurate prste u staklenku meda – tekućina se snažno opire, kaže.

Ljudi su uspješno skakali s mnogo viših visina od granica utvrđenih u studiji. Na primjer, Laso Schaller je 2015. godine oborio rekord za najviši skok na noge kada je skočio s 58,8 metara iznad vode.

Jung kaže da za izvođenje tako ekstremnih skokova bez ozljeda skakači moraju koristiti prave mišiće kako bi im tijelo postalo kruće i zategnutije.

Ozljede glave i vrata često se događaju kad skakanje pođe po zlu, a ozljede ramena i donjeg dijela leđa općenito su česte kod skakača, kaže Nathaniel Jones iz Medicinskog centra Sveučilišta Loyola u Illinoisu.

– Skakači s odskočne daske u prosjeku izvrše 100 do 150 skokova dnevno, a skakači s platforme 50 do 100 skokova dnevno. Toliki broj skokova dovodi ih u opasnost zbog višestrukih ozljeda – kaže.

Jung kaže da njegov tim također želi eksperimentirati s modelima različitih oblika za skokove u snijeg, a ne u vodu, poput onih koje izvode neke životinje kao lisice.

I.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Nizozemac skočio sa stijene visoke 6 metara i teško se ozlijedio