DR. Pavle Jovović: “U ronjenju najčešće stradavaju ronioci s dugogodišnjim stažem, jer se osjećaju previše sigurni”

Foto: Youtube / Screenshot

UPA Rostrum, udruga ronilačkih aktivista i promotora sigurnog ronjenja, ugostila je ronilačkog liječnika dr.med. Pavla Jovovića sa Zavoda za pomorsku medicinu koji je održao predavanje na temu “Čimbenici sigurnosti u rekreacijskom ronjenju”, prenosi Dalmacija danas

– Praksa, statistika je pokazala da je zdravlje dvoje do troje rekreativnih ronilaca godišnje trajno narušeno. Ronilac treba biti spreman, svjestan što mu se sve može dogodit. Od istegnuća ligamenata zbog nošenja teške ronilačke opreme, nabost se na ježinca, siku ili druge podvodne strukture, zaplest o mrežu pa sve do puknuća crijeva zraka. Cilj je roniti sigurno. Ronjenje van konzervativnih pravila je riskantno. Ljude povuče ambijent, druženje… Na ronilačkim izletima, obično se puno jede, pije u društvu, a to nije dobar uvod u zaron. Naveo je to dr. Pavle Jovović.

Nema recepta, osim slijediti pravila i ne raditi greške

Evo što je još rekao:

– Ne ide se na ronjenje ako si nervozan, pod alkoholom. Roniti u skladu sa svojim mogućnostima, poštivat obvezatan sigurnosni zastanak (safe stop), roniti jednom dnevno, a kod višednevnog ronjenja svaka dva dana napravit pauzu, koristiti konzervativne ronilačke tablice, nakon ronjenja sačekati 24 sata prije leta avionom, biti dobro hidriran. Ne piti prije zarona diuretike, kave, coca-cole…

Voditelji ronilačkih grupa bi trebali znat tko je od njegovih ronilaca tlakaš, dijabetičar. Preporuča se napravit EKG, test opterećenja. Zna se događati plućni edem, nakupljanje tekućine u alveolama koja spriječava izmjenu plinova.

Foto: Pixabay

Dekompresijska bolest

Dekompresijska bolest nije česta, jedan do dva slučaja na 10.000 rekreativnih zarona. Jedan od simptoma je marmorizirana koža u visini bubrega.

– Ako vas zaboli glava u ronjenju, ako ste ronili dovoljno duboko i dovoljno dugo da bi mislili da je dekompresijska bolest onda se treba tražiti još kakav simptom. Obično glavobolja kao izolirani simptom nije znak dekompresijske bolesti. Glavobolja može doć od umora, sunca, nenaspavanosti, od koje pive više, kroničnih problema s vratnom kralježnicom. Ne treba činit paniku, važna je konzultacija – rekao je dr. Jovović.

Ako netko od vas primjeti to kod nekoga odmah će znat o čemu se radi. To se smatra da je kožni oblik. Klasificiran je kao blagi oblik dekompresijske bolesti, međutim, potencijalno je teži nego neki neurološki koji spada u teži. Takav izgled kože pokazuje da je tijelo dosta zasićeno inertnim plinom. To dosta je individualno. Kapilare su zasićene internim plinom i samo se čeka vrućina, npr. toplo tuširanje da se razbukta i pređe iz jedne forme u drugu, raširi se i počnu otkazivat noge. Često se dogodi da vremenom evoluiraju simptomi. Liječi se nešto agresivnijom metodom u barokomori.

Barokomora – Foto: Davor Majkić

Riskantne zablude

Inicijalni tlak kod liječenja u barokomori je 2,8 bara kao da roniš na 18 metara i dišeš čisti kisik. Barokomora je bolji način čišćenje organizma nego samo uzimanje iz boce normobaričnog kisika što znaju primjenjivati profesionalni ronioci na ribogojilištima koji rone svaki dan i to po dva puta jer se boje otkaza dovedeći sebe u smrtnu opasnost.

– Ljudi rade svašta i slijede upute nekih svojih savjetodavaca, lokalnih ljudi koji dugo i riskantno rone i nikad im ništa nije bilo. I onda ovi misle da će i njima tako bit. To je ta zabluda. Po monmiskustvu, najčešće stradavaju oni s dugoročnijim stažem u ronjenju jer se osjećaju previše sigurni, često rone i dugo rone. Ništa im se ne dogodi i misle da će to tako trajati. Nažalost, dogodi se.

Foto: Pexels / Ilustracija

Prepoznati i što prije liječiti

Mora se računati i na to da vam liječnik neće prepoznati dekompresijsku bolest, a kod nje je važno što prije početi liječenje.

– Zna se dogodit da se simptomi malo povuku, a sutradan jedva hodate i budete sretni da možete mokrit. Uz tjedan dana terapije smo čovjeka spasili da mu se neoduzmu udovi. A imamo i slučaj da je čovjek bio mjesec dana na terapiji, osovio se na noge, ali ne mokri samostalno. Ronio je u dva puta svaki dan tri dana za redom i razmak između ta dva ronjenja je bio samo sat vremena, a minimalno je dva. To je put kako postati osoba s doživotnom invalidnošću. To je jako teška situacija koja iscrpljuje i financijski. Danas ima osiguravajućih kuća koje neće isplatit odštetu ako si rekreativno ronio preko 30 metara – upozorio je dr. Jovović i govorio o još jednom uvriježenom razmišljanju o moru.

– Ljudi misle more je čisto, more liječi, ali u njemu ima toliko bakterija, mikrorganizama koje mogu izazavati teške infekcije i razaranje tkiva i teško se liječi, a mogu se zaradit ogrebotinom od oklop hlapa, kojekakve olupine, podmorske stijene… – rekao je između ostalog dr.Jovović.

Više pogledajte na snimci predavanja u organizaciji UPA Rostruma.

Branko Galić

PROČITAJTE JOŠ:

Novi pravilnik o sigurnosti ronjenja je na javnom savjetovanju: “Profesionalnim roniocima ništa nije jasno”

TAJNE RONJENJA Pijanstvo dubina i narkotičko djelovanje dušika

TAJNE RONJENJA Dekompresija