LEŽALJKE ILEGALNO VLADAJU PLAŽAMA Sprječava li tko u Hrvatskoj uzurpaciju pomorskog dobra?

Foto: Čitateljica

‘Slučaj Tučepi’ pokazao je kako nadležni, koje država delegira da vode računa o pomorskom dobru, usred sezone ne čine ništa.

Tko i na koji način u ovoj državi vodi brigu o pomorskom dobru, pitanje je koje se nameće nakon Telegramovog izvještaja o kaosu na jednoj od najdužih jadranskih plaža, onoj u Općini Tučepi. Njome su zavladale ležaljke iznajmljivača koji su tamo ilegalno zbog općinskog političkog nereda koji se prelio na turističku sezonu. Većina u Općinskom vijeću nije imenovala tamošnje Vijeće za koncesijska odobrenja zbog neslaganja s načelnikom Antom Čobrnićem pa nužnu dozvolu na tučepskim plažama ovoga ljeta nema baš nitko.

Od državnih službi nadležnih za pomorsko dobro, koncesijska odobrenja i ekonomsku djelatnost na pomorskom dobru, javili su se tek iz Carinske i Porezne uprave Ministarstva financija, najavljujući aktivnosti iz svog djelokruga na problematičnoj dalmatinskoj plaži. Ako se njihove inspekcije upute u Tučepe, izvjesne su kazne zbog izdavanja ležaljki ‘na crno’. Međutim, baš nitko od nadležnih za pomorsko dobro i njegovu zaštitu nije se oglasio. Istovremeno, domaći gosti iz Tučepa javljaju kako je kaotična situacija na plaži i dalje nepromijenjena, piše Telegram.

Ležaljke i suncobrani, ugostiteljski i prodajni objekti, sve što inače možete pronaći na većini plaža, u Tučepima je ove godine postavljeno ‘na divlje’. Općina nema Vijeće za koncesijska odobrenja pa će, kako kaže načelnik Čobrnić, dio prihoda koje gube zbog nenaplate koncesijskih odobrenja ove godine pokušati namaknuti kroz kazne. Kazne se pak, ne ispisuju redovito, što bi ovdje trebao biti slučaj.

– Malo im zaprijetimo da nemaju koncesijsko odobrenje i da ćemo im pozvat inspekciju – odgovor je načelnika na pitanje kako rješavaju konfliktne situacije na plaži zbog rasula s ležaljkama. Inspekcija bi, u posve nadrealnoj situaciji u kojoj ne funkcionira lokalna razina brige o pomorskom dobru, trebala doći s adrese Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te Lučke kapetanije, no na upite o Tučepima ne odgovaraju. Oni su sa svojim inspektorima, po Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, zaduženi da se slovo zakona provodi.

Trebali bi nadzirati kakvo je stanje s obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru te kakva je opća upotreba pomorskog dobra. Ona podrazumijeva “da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni”. A gosti koji borave u Tučepima žale se da – ako ne iznajme (ilegalnu) ležaljku – nemaju gdje postaviti svoj ručnik. Već bi tu, u pomanjkanju volje lokalnih vlasti da se razračunaju s divljim zapadom na plaži, bilo posla preko glave za inspektore Ministarstva i Lučke kapetanije.

Zakoni i uredbe

Zakon, kao i Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja, vrlo jasno propisuju djelokrug rada i ovlasti lokalnih Vijeća za koncesijska odobrenja. Kako takvoga vijeća u Tučepima nema, Ministarstvo i Lučka kapetanija imali bi ovlast utvrditi zašto se zakon i s njime povezani propisi ovdje ne provode. Ne bi ih dočekao pretjerano zahtjevan posao da utvrde kako Tučepi plove kroz turističku sezonu bez ključnog tijela za koncesijska odobrenja i kaosom u praksi.

U ovoj se priči, tako se čini, spojila nebriga lokalnih i državnih tijela o pomorskom dobru pa je sasvim izvjesno da će Tučepi sezonu do kraja odvesti ovako, na opće zgražanje turista koji su ovaj dio obale odabrali za ovogodišnji odmor. Iživljavanje na pomorskom dobru s ciljem što veće zarade, dakako, nije specifičnost samo ovdje. Ilegalni cirkus, čini se, ide dalje.

I.G.