29 GODINA POSLIJE NEKI NOVI ČETNICI Bitka nije gotova, borba za oslobođenje Domovine nastavlja se i u miru!

Bio je jedan od prvih koji je hrvatsku zastavu podigao na jugu Hrvatske. Bilo je to još u praskozorje onoga što će postati Domovinski rat, a Dubrovčani su tvrdili da "neće rat u gruad". Nešto poslije, odbili su i pomoć u oružju iz Ploča, koje je oslobođeno u prvoj pomorskoj bitci na Jadranu u akciji Male Bare, neposredno pred okruženje grada i prvu okupaciju Dalmacije, njenog mora i priobalja. I onda su se suočili sa surovom stvarnošću...

Ivan se zvao i nimalo slučajno, nosio je moje prezime. Zato jer je bio moj otac. Momentalno je skupio svoje stvari i otišao u Krizni štab da se aktivira u vojsku. Da ne bi bilo dvojbe - hrvatsku. Sam od sebe, nitko ga nije tjerao, no tamo su ga odbili, rekavši: "Vi ste prevažan za sektor sigurnosti plovidbe. Morate održavati Jadran prohodnim". Odmah potom je i otišao na svoj 'borbeni' položaj, na svjetionik na otočiću Sveti Andrija kod Dubrovnika i u jeku rata on, kao i njegovi brojni kolege diljem Jadrana, dali su svoj obol obrani domovine, a za to nikad nisu dobili status branitelja. Doduše, nisu to nikad ni tražili.

Početak osobne borbe za Jadran

Skinuo je jugoslavensku zastavu još početkom 1991., dok je Jadranom patrolirala Jugoslavenska ratna mornarica. Kad je završio svoju smjenu, zamijenio ga je kolega Vlado Čapalija, koji je pretrpio svoju kalvariju, o kojoj je Morski HR već pisao. Tamo su bili i gardisti koji rata nisu vidjeli, ali su danas "branitelji", no o tome doista ne bi dalje ovdje, jer sam više o tome već pisao u knjizi "Krhotine djetinjstva", pod temom 'Adio djetinjstvo'.

Idemo na Mjesec ne zato jer je lako, već zato jer je teško

12. rujna 1962. tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy stao je pred 40 tisuća ljudi na stadionu Sveučilišta Rice u Teksasu te najavio tada nezamislivu ekspediciju odlaska ljudi na Mjesec, rečenicom: "Biramo ići na Mjesec u ovom desetljeću i raditi druge stvari, ne zato što su lake, već zato što su teške..."

Tako su radili i branitelji. Išli su težim putem. A oslobađati dubrovačko područje bilo je doista ravno odlasku na Mjesec, no uspjeli su tako što se genijalni general Bobetko sjetio željezničke pruge u dubrovačkom zaleđu na koju je poslao tenkove koji su razbili teroriste, ili pak pripadnici 4. Gardijske, koji su najprije oslobađali Dinaru, da bi se drugi mogli šetati po Kninu već drugog dana i govoriti da su ga oslobodili...

Pripadnik 4. Gardijske brigade koja je prva oslobodila Knin, branitelj Josip Bebek sinoć je ispričao u RTL Dnevniku: "Više sam bio ponosan onda nego danas, evo u jednom mjesecu tri afere... Mi smo branitelji oslobodili Hrvatsku i predali je civilnoj vlasti. Mi smo mislili da će političari to čuvat, kako smo mi to čuvali u ratu..."

No, ni u ratu se nije sve čuvalo. Dok su neki ginuli srcem, drugi su "ginuli" desetljećima poslije.

Bitka nije gotova

Tri desetljeća poslije, dio Hrvatske i dalje je okupiran. Službeni Zagreb nije vidio da postoji problem, no nakon par godina pisanja Morskog HR i nespornih dokaza, morali su reagirati. Donesen je Zakon o pomskom dobru i morskim lukama, a narod se ponovno budi i reagira, ne šuti i shvaća koja su njegova prava.

I baš nakon priče onoga koji je "giniJo za ovu državu", a doznali smo da je njegovo "ginjenje" bilo prijevoz hrane do prve linije i što hitrije vraćanje kući, javio nam se izuzetan broj branitelja, od kojih bi izvojili jednog koji svoje zasluge nije unovčio, već je otišao dalje raditi u Njemačku, a sve da bi školovao svoju djecu.

Igor Majstrović, dragovoljac Domovinskog rata. Uz njegovu dozvolu, prenosimo vam njegovu audio poruku zbog koje smo se u redakciji baš ono iskreno naježili, a vjerujte nam, mnogi su od nas pustili suzu. Čovjek zaslužuje da ga se čuje.

Kad nam se javi iskonski branitelj, smatram osobnom kulturom, nakon "dobar dan", reći mu najprije "hvala". Hvala Vam od srca zbog slobode da u ovim trenucima mogu pisati ovaj članak. Hvala što pišem na hrvatskom jeziku u zemlji koja danas postoji u svojim granicama.

No bitka, nažalost još nije gotova. Upravo radi Igora i mnogih drugih, istinskih branitelja koji su oslobađali svoju zemlju, ne možemo šutjeti na okupaciju onog najvrijednijeg dijela naše zemlje, naše obale na kojoj je tisuće nekih novih četnika.

U njihovu čast i u ime svoje djece, moramo se nastaviti boriti svim silama i sredstvima za obranu mora, ove zemlje i nas samih od onih koji ne poštuju ni more, ni zemlju ni njene zakone. Zemlja se ne poštuje tako što se drži desnom rukom na srcu kad svira himna ili urla da si se za nju boriJo. Zemlja se voli poštivanjem njenih zakona, prirode i ljudi, plaćanjem poreza i izlaskom na izbore.

S Olujom nije sve stalo i oslobađanje Domovine nastavlja se i u miru!

Sretan Vam dan Pobjede, i Domovinske zahvalnosti, a posebne čestitke i HVALA Braniteljima za njihov dan!

Jurica Gašpar