AKADEMIK MIRKO ORLIĆ: “Jadran se zagrijao za čak 2 °C i to već utječe na turizam; do kraja stoljeća razina mora viša za 1 m”

Površinski sloj Jadrana, do dubine od oko 20 m, tijekom šezdesetak godina zagrijao se za gotovo 2 °C, od čega se u samo posljednja 2 desetljeća temperatura podigla za 1 °C. Ovim tempom razina mora dizat će se i dalje i do kraja stoljeća bit će viša za 1 metar. Već sad i u Jadranu je primjetan pomor koralja, a dizanje temperatura pogoduje širenju invazivnih vrsta alga, i za Jadran nepoznatih vrsta. Sve ekstremnije promjene, a posebno toplinski valovi već sad utječu na turizam. Ne piše se dobro ljudskom i životinjskom rodu te biljnoj vrsti kao i živom organizmu poput mora u bliskoj nam već budućnosti, upozorava za Morski.hr akademik Mirko Orlić, jedan od naših najvećih stručnjaka za geofiziku i utjecaj klimatskih promjena na Jadransko more

Utjecaj klimatskih promjena na more

Već je sada vidljivo da atmosferski toplinski valovi utječu na smanjenje broja turista na Jadranu

– O zatopljenju mora i posljedica istoga po život flore i faune u moru i okolo njega na cijeloj našoj planeti čuju se povici i protesti ponajviše “zelenih aktivista”, ali i političari barem na deklarativnoj razini postaju svjesniji važnosti i ozbiljnosti situacije pa se poseže za raznim konvecijama koje opet “razni političari ne potpisuju” i tome slično. No, ne piše se dobro ljudskom i životinjskom rodu te biljnoj vrsti kao i živom organizmu poput mora u bliskoj nam već budućnosti. Nama, dakako, nije namjera zastrašivati već skrenuti po ne zna se koji puta pozornost na ovo po svemu goruće pitanje i problem današnje civilizacije. A o svemu tome razgovr za portal morski. hr vodili smo sa akademikom i sveučilišnim profesorom, geofizičarom Mirkom Orlićem sa Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

Koliko dugo se bavite klimatskim promjenama mora?

– Prve znanstvene članke objavio sam 1980. godine, a o antropogenim sam klimatskim promjenama – ne samo onima u moru nego i onima u atmosferi – počeo pisati 1990. godine.

Zašto je došlo do tako velikog zatopljivanja sviju mora na svijetu?

– Zatopljenje mora povezano je s globalnim zatopljenjem, a ono ovisi o tri vanjska čimbenika (promjene intenziteta kratkovalnog, Sunčevog zračenja, promjene u apsorpciji kratkovalnog zračenja povezane s promjenama koncentracije aerosola u atmosferi te promjene u apsorpciji dugovalnog, Zemljinog zračenja uslijed promjena koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi) te o jednom unutarnjem čimbeniku (procesi koji se zbivaju unutar klimatskog sustava, a napose međudjelovanje atmosfere i mora). Smatra se da je recentno zatopljenje, dakle ono koje se zbivalo tijekom posljednjih pedesetak godina, prvenstveno povezano s povećanjem koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Najvažniji među tim plinovima je ugljikov dioksid, koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva (ugljena, nafte i plina) uslijed ljudskih aktivnosti. Staklenički plinovi ne utječu na prolazak kratkovalnog zračenja kroz atmosferu, ali dovode do apsorpcije dugovalnog zračenja te se stoga toplina zadržava uz površinu Zemlje. Povećavanje koncentracije stakleničkih plinova dovodi do toga da se sve više topline zadržava uz površinu Zemlje, a budući da oko 90% te dodatne topline ulazi u more – dolazi do zagrijavanja mora.

Situacija u Jadranu je dobro dokumentirana

Koje more na planeti je najugroženije? I koje morske vrste su ugrožene zatopljivanjem mora?

– Stupanj ugroženosti ovisi o tome koji se dio ekosustava promatra. Pri tome valja naglasiti da na živi svijet u moru ne utječu samo promjene srednje temperature mora nego i tzv. morski toplinski valovi, koji postaju sve češći, sve intenzivniji i sve dugotrajniji. Tako je, primjerice, morski toplinski val 2016. godine doveo do ugibanja gotovo jedne trećine koralja u području australskog Velikog koraljnog grebena, a morski toplinski val  koji je uslijedio jednu godinu kasnije uzrokovao je još veći pomor.

Koliko, prema službenim mjerenjima mora zatopljuju?

– Gledajući sva svjetska more i oceane, u blizini površine, tj. do nekih 75 m dubine, došlo je do zagrijavanja za 0,44 °C u razdoblju od 1971. do 2010. godine. Istovremeno, zagrijavanje se odvijalo i u većim dubinama svjetskih mora i oceana, ali o tome ima manje podataka.

Što je sa Jadranskim morem po tom pitanju?

– Situacija u Jadranskom moru dobro je dokumentirana, zahvaljujući prije svega stalnim oceanografskim mjerenjima koje na profilu Split-Gargano vrši Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita od početka 1950-ih godina. Ti podaci pokazuju da se površinski sloj Jadrana, do dubine od oko 20 m, tijekom šezdesetak godina zagrijao za oko 1,8 °C, da se intermedijarni sloj Jadrana, čija je dubina između 20 m i 100 m, u tom razdoblju ohladio za oko 0,6 °C, te da se pridneni sloj Jadrana, s dubinama većim od 100 m, u istom razdoblju zagrijao za oko 0,2 °C. Površinsko zagrijavanje u Jadranu potvrđuju i satelitski podaci, koji postoje od 1980-ih godina. Oni pokazuju da je tijekom dva desetljeća temperatura pri samoj površini mora porasla za nekih 1 °C, s time da je porast bio puno veći u ljetnim mjesecima (oko 1,4 °C) nego u zimskim mjesecima (oko 0,6 °C).

To odgovara iskustvu onih koji godinama ljetuju u Jadranu: prije nekoliko desetljeća uobičajene su bile ljetne temperature mora od nekih 25 °C, danas gotovo da nema ljeta kad temperatura mora ne dosegne 27 °C. Inače, činjenica da je u Jadranu opaženo grijanje površinskog sloja, hlađenje intermedijarnog sloja i grijanje pridnenog sloja ukazuje da na temperaturu tog mora utječe ne samo povećavanje količine topline koja se zadržava uz površinu Zemlje nego i slabljenje strujanja kojim Jadran razmjenjuje morsku vodu sa Sredozemljem. Pri tom valja naglasiti da slabljenje cirkulacije u moru također može biti uzrokovano globalnim zatopljenjem.

Pomor koralja i u Jadranu

Kakva je sudbina jadranske flore i faune u budućnosti?

– Kao i drugdje u svijetu, i u Jadranu se sve češće opaža pomor koralja. Nadalje, povećane temperature mora pogoduju širenju invazivnih vrsta alga, koje stvaraju gusti pokrov na dnu i uništavaju druge organizme. Naposljetku, više temperature mora pogoduju migraciji tropskih vrsta riba iz Sredozemlja u Jadran, a te bi ribe mogle ugroziti postojeći riblji fond.

Posvećuju li političari dovoljno pažnje ovom fenomenu i na koji način ili ignoriraju ovaj problem?

– Kad je riječ o brizi političara za problem globalnog zatopljenja, najveći je doseg bio Pariški klimatski sporazum koji je postignut 2015. godine i kojim je dogovoreno da se smanje emisije stakleničkih plinova kako bi se porast temperature do kraja ovog stoljeća ograničilo na 2 °C ili čak – ako bude moguće – na 1,5 °C. Važnu ulogu u postizanju tog sporazuma imale su europske države pa tako i Hrvatska kojoj bi ublažavanje klimatskih promjena bilo višestruko korisno. Međutim, ubrzo nakon postizanja sporazuma došlo je do promjene američke administracije. Nova američka vlada najavila je povlačenje iz Pariškog klimatskog sporazuma, a budući da su Sjedinjene Države jedan od rekordera kad je u pitanju emisija stakleničkih plinova, takva najava ozbiljno dovodi u pitanje postizanje temperaturnih ciljeva iz sporazuma.

Na turizam ozbiljno utječu toplinski valovi

Što je sa turizmom na Jadranu za kojih 5 desetljeća ako će doći do većeg zatopljenja našeg mora?

– Rekao bih da će na jadranski turizam u budućnosti više utjecati temperature zraka nego temperature mora. Već je sada vidljivo da atmosferski toplinski valovi utječu na smanjenje broja turista u srpnju i kolovozu. To ne mora nužno biti loše, primjerice ako se uspije povećati broj turista u kasno proljeće i ranu jesen, kad su atmosferski toplinski valovi manje izraženi.

Što je, međutim s ribarenjem? Kako će i od čega živjeti ribari? Gdje će i kako će završiti riblje vrste iz našeg mora?

– Koliko znam, za sada ne postoje projekcije koje bi se bavile ribljim vrstama koje će u budućnosti ulaziti u Jadran kao ni načinom kako bi one mogle ugroziti postojeće riblje vrste u Jadranu. Stoga je teško na egzaktan, kvantitativan način govoriti o utjecaju globalnog zatopljenja na naše ribarstvo.

Do kraja stoljeća razina mora će narasti za 1 metar

Koji je općenito najcrnji scenarij za budućnost?

– Prema najnepovoljnijem scenariju, koji će se ostvariti u slučaju da se ne smanji emisija stakleničkih plinova te da se posljedično koncentracija tih plinova do kraja ovog stoljeća trostruko poveća u odnosu na onu iz predindustrijskog razdoblja, očekuje se da će se globalne temperature do kraja 21. stoljeća povisiti za više od 4 °C. To bi dramatično utjecalo na život na Zemlji – primjerice, globalno podizanje morske razine u tom bi slučaju moglo dosegnuti 1 m.

Što bi čovjek trebao činiti da održi normalno podnošljivu toplinu mora i spriječi topljenje ledenjaka na planeti?

– Upravo ono što je predviđeno Pariškim klimatskim sporazumom – smanjiti emisiju stakleničkih plinova tako da se njihova koncentracija do kraja ovog stoljeća ne poveća više od dvostruko u odnosu na onu iz predindustrijskog razdoblja, tj. da se globalne temperature do kraja 21. stoljeća povise za najviše 1,5-2 °C. I to će značajno utjecati na život na Zemlji, ali se smatra da bi se u tom slučaju moglo organizirati prilagođavanje novim klimatskim uvjetima i tako ograničiti migriranje stanovništva te izbjeći moguće ratne sukobe.

A što činimo? Činimo li, naime, ekocid?

– Rekao bih da termin ekocid ne opisuje na pravi način antropogene klimatske promjene, prije svega zato jer se pod ekocidom podrazumijevaju promjene ekosustava u nekoj regiji dok se antropogene klimatske promjene očituju na cijeloj Zemlji. Zbog toga se kako ublažavanje antropogenih klimatskih promjena tako i prilagodba tim promjenama moraju provoditi širom svijeta.

Kontrolu emisije stakleničkih plinova i posljedično ublažavanje klimatskih promjena nemoguće je postići bez međunarodnog dogovora. Naime, ako se restriktivne mjere ne bi provele u nekim državama to bi utjecalo ne samo na te države nego i na one koje bi takve mjere provele, a to bi sigurno izazvalo napetosti. Što se tiče prilagodbe klimatskim promjenama, nju se može organizirati unutar pojedinih država, ali pri tom postoji mogućnost da se stanovnici razvijenih zemalja – koji su najviše odgovorni za te promjene – pobrinu za svoje životne uvjete, a da stanovnici zemalja u razvoju – čija je odgovornost za takve promjene minimalna – budu prepušteni sudbini. Takva mogućnost sadrži u sebi klicu sukoba, pa se i u tom slučaju nameće potreba za međunarodnim dogovorom.  Sve to čini antropogene klimatske promjene jednim od najvećih problema s kojima se suočava čovječanstvo i s kojima će se suočavati i u predstojećim desetljećima.

Gordana Igrec