Analiza Borne Tomljenovića o hrvatskom kandidatu za Oscara: "Čovjek bi rekao da film koji je odabran da nas prezentira na globalnoj pozornici zaslužuje više pažnje"
Hrvatski kandidat za 97. nagradu Oscar - film: "Lijepa večer, lijep dan" Ako ste filmofil i ako ste se pitali tko će biti hrvatski kandidat za predstojeće Oscare, onda ste prije nekih desetak dana mogli saznati da će to biti film "Lijepa večer, lijep dan". Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) je 6.9.2024 na infocentru svoje web stranice objavio spomenutu intrigantnu vijest: "Komisija Hrvatskog društva filmskih djelatnika je 5. rujna 2024. odlučila da će film Lijepa večer, lijep dan scenaristice i redateljice Ivone Juka, producentice Anite Juka, u produkciji kuće 4film, biti hrvatski kandidat za 97. nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanost, u kategoriji najbolji međunarodni dugometražni film." Istu vijest su, uz pokoju dodatnu informaciju o detaljima produkcije, glavnim glumcima i radnji filma, ubrzo zatim prenijeli i neki veći portali poput Jutarnjeg lista, Indexa i Telegrama. Doduše, nije se iz spomenutih članaka moglo doznati puno o projektu mlade redateljice. Moj osobni dojam je da je glavni cilj bio navesti da se radi o filmu sa provokativnom temom. Temom o "gej partizanima".
Čovjek bi rekao da film koji je odabran da nas prezentira na globalnoj pozornici zaslužuje više pažnje i medijskog prostora od nekoliko plitkih članaka i diskretnih objava. Ipak, čini se da ovoga puta to nije bio slučaj. Je li razlog tome svjesna odluka produkcije da promociju filma svede na minimum ili naprosto kroničan nedostatak medijskog zanimanja za domaće filmove? Ili možda to što "Lijepa večer, lijep dan" još uvijek nije imao nikakav oblik kinodistribucije? Na ovo pitanje nemam točan odgovor, sve što znam je da film "Lijepa večer, lijep dan" možete pogledati u kinu Forum (smješteno u sklopu studentskog doma Stjepan Radić), gdje će se pretpremijerno prikazivati između 9. i 15. rujna. Ovu informaciju saznao sam secirajući već spomenute internetske članke, a saznao sam, između ostalog i to da će film krajem rujna krenuti u limitiranu distribuciju. Što reći na sve navedeno? Za početak, odabir kina za pretpremijeru filma je svakako zanimljiv. Svaka čast kinu Forum prema kojem gajim velike simpatije, no radi se ipak o studentskom kinu limitiranih tehničkih uvjeta. Nadalje, činjenica da sam se morao dobrano potruditi da uopće doznam mjesto i vrijeme pretpremijere je također znakovita. Sve to me navodi na razmišljanje da je "netko" svjesno "gurnuo stvari pod tepih" i odlučio da će ovaj film gledati samo birana publika.
Unatoč svim navedenim zaprekama i poteškoćama, uspio sam nekako doći do kina Forum, platiti kartu i pogledati film iz prve ruke. Svima onima koji ga u budućnosti namjeravaju i sami pogledati, savjetujem da ne čitaju dalje kako im ne bi otkrio radnju i "pokvario" iskustvo. O čemu se u filmu dakle radi?
"Lijepa večer, lijep dan" film je o dvojici gay mladića, Lovri i Nenadu (tumače ih Dado Ćosić i Đorđe Galić), koji su se našli u raljama totalitarnog komunističkog režima. Na početku saznajemo sve o njihovoj herojskoj mladenačkoj prošlosti iz koje je vidljivo da su aktivno sudjelovali u rušenju ustaške NDH i kao partizani se borili za stvaranje Jugoslavije. U nastavku filma pratimo njihov život u već izgrađenoj Jugoslaviji, gdje su na prvi pogled cijenjeni članovi društva i narodni junaci. Ipak, uspostavlja se da njihova seksualna orijentacija polako ali sigurno počinje biti veliki problem. Sada već sazreli ljudi, Lovro i Nenad su intelektualci, umjetnici, koji zdušno snimaju filmove i grade Jugoslavensku kinematografiju. Na papiru sve je sjajno, no zbog činjenice da njihovi filmovi ponekad propitkuju savršen komunistički režim i da se njih same sumnjiči za zločin "protuprirodnog bluda", Udba im diše za vratom. Ubrzo u igru ulazi Emir Hadžihafizbegović koji glumi agitpropovca anagažiranog od Udbe da sabotira mlade umjetnike i cenzurira njihove filmove. Taj posao on u početku obavlja savjesno, no ubrzo počinje propitkivati metode sistema i razvijati simpatije prema Nenadu, Lovri i njihovoj umjetničkoj sviti. I tu kreću velike nevolje za sve uključene, a epilog filma je tragičan splet okolnosti zbog kojih naši protagonisti završavaju na Golom otoku, izdani i zlostavljani od iste države koju su pomogli izgraditi.
To je ukratko radnja filma "Lijepa večer, lijep dan". Na papiru, mora se priznati, ovakav zaplet zvuči intrigantno, no je li on u praksi dobro prikazan? Odgovor je vrlo jednostavan: ne, nije. Film "Lijepa večer, lijep dan" je naprosto jedan vrlo loš film. U njemu se očituju svi standardni problemi hrvatske kinematografije. No da ne bi ispalo da samo kritiziram, započet ću od svijetlih točaka...scenografija, kostimografija i montaža su na visini zadatka. Film doista "izgleda" autentično i uspijeva vjerno prikazati povijesno razdoblje kasnih pedesetih u bivšoj Jugoslaviji. Lokacije na kojima je sniman su zanimljive i dobro iskorištene. Dojma sam da bi ovaj uradak redateljice Ivone Juka puno bolje funkcionirao kao nijemi film jer gotovi svi njegovi problemi proizlaze iz onoga što publika može čuti. I ne mislim tu pritom na kvalitetu zvuka ili glazbu, koji su sasvim u redu, već na umjetne, neprirodne i klišejizirane dijaloge kojima nedostaje autentičnost i gravitas. Upravo su takvi dijalozi u kombinaciji sa krajnje plošnom karakterizacijom likova, razlog što gledatelj ima dojam da ne gleda film o stvarnim ljudima nego o nekakvim umjetno stvorenim kreaturama koje su izašle iz laboratorija redateljice.
Gluma je osrednja sa povremenim svijetlim trenucima epizodnih i sporednih glumaca. Glavni glumci (Ćosić, Galić i Hadžihafizbegović) svoje su uloge odradili korektno, no ne mogu reći da me itko od njih ganuo ili oduševio. Vjerujem da je glavni razlog tome gore navedena manjkava karakterizacija koja je naprosto onemogućila gledatelju da zavoli likove ovog filma i da s njima suosjeća. Naime, gotovo svaki lik u ovome filmu je sveden na puki alat za prenošenje redateljičine poruke. Ipak, pohvalio bih mladog glumca Elmira Krivalića. Elmir u filmu ima sporednu ulogu i tumači jednog od mladića iz Lovrove i Nenadove svite. Za Krivalića se već sada vidi da naprosto ima talent za glumu. Talent koji uspijeva nadići problem lošeg teksta i nerealnog scenarija.
Što možemo zaključiti nakon ove kratke analize? Izgleda da smo dobili još jedan u nizu nebrojenih hrvatskih filmova o ustašama i partizanima, s jedinom razlikom da su ovaj puta to gay ustaše i partizani. Taj je skandalozni provokativni obrat očito trebao biti sam za sebe dovoljan da gledatelji iz kina izađu poskakujući od oduševljenja. Na Jukinu žalost, forma bez sadržaja je samo forma, a njena provokativna tematika provokativna je samo u našoj malograđanskoj sredini. Na globalnoj razini njena je priča već mnogo puta viđena i ispričana. Ovdje imamo klasičan primjer redateljice koja je jako puno uložila u stil i provokaciju, a vrlo malo u karakterizaciju likova, razvoj priče i autentičnost.
Na kraju ostaje pitanje zašto je Hrvatsko društvo filmskih djelatnika odlučilo da upravo "Lijepa večer, lijep dan" bude hrvatski kandidat za Oscara. Vjerojatno zato jer su procijenili da film "provokativne" tematike ima najviše šanse da ga se zapazi. No što to znači? Zar se toliko očajnički trudimo svidjeti Hollywoodu da smo spremni žrtvovati sadržaj zbog forme? Odgovor je: da. I dok god se toliko budemo trudili dopasti, nećemo snimiti ništa značajno. Ni provokativna hip tematika, ni eksplicitne scene gay seksa (koje se potpuno nepotrebno pojavljuju svakih 15 minuta filma) neće nam donijeti Oscara.
Borna Tomljenović Belicza