Baranović: Situacija u ribarstvu nije dobra, ali još je uvijek popravljiva

Veliki broj ribara nada se dobiti odobrenje za rezanje broda što pokazuje pravo stanje stvari. Problem nije nastao prije tri, pet ili sedam godina, ništa se ne rješava zadnjih 25 godina, ističe Petar Baranović.

Ribar Petar Baranović u razgovoru za Morski HR ponovno je otvoreno iskazao veliku zabrinutost za hrvatsko ribarstvo u predstojećih 15-ak godina. Upozorava da, ako se dovede u pitanje opstanak ribolovnog sektora, posljedično dovodimo u pitanje i preradu.

A u nju su uložena značajna financijska sredstva, javna i privatna. Još je značajnije da se uz preradu veže veliki broj radnih mjesta posebno važnih na otocima.

- Kada se u jednoj državi 12 godina ne izgradi niti jedan ozbiljan ribarski brod, jasno je da idemo u smjeru nestanka ribarstva. Ne u narednih tri ili pet godina, ali gledajući 15-20 godina, mogli bi doći u vrlo loše stanje - rekao je Baranović za naš portal.

Priča kako njegov kolega ribari na brodu iz 1946. godine s motorom iz iste godine i pita - kakva je sigurnost biti na moru s takvim plovilom?

- Problem nije nastao prije tri, pet ili sedam godina. Ništa se ne rješava zadnjih 25 godina! Situacija nije dobra, ali je je popravljiva, još se stigne - ističe iskusni ribar.

Treba pokrenuti promjene u ribarstvu, smatra, zacrtati stvarne ciljeve i provoditi mjere koje će nas dovesti do tih ciljeva. Sve drugo je gašenje požara i neće dugoročno biti od pomoći, upozorava.

- Aktualna resorna ministrica iskazala je brigu i napravila niz poteza kojima pokušava pomoći ribarima da prežive, ali radi se o palijativnim rješenjima. Situacija je takva da treba sjesti za stol i otvoriti raspravu, ali zdravu raspravu koja podrazumijeva prije svega da se prestanemo lagati - govori Baranović.

Dodaje da ministrica nosi veliki križ i da joj nikako ne bi htio biti u koži.

Ljudi idu na more u "mrtvačkim sanducima"

Ako se subvencionira splav za spašavanje, vatrogasne aparate, kutiju prve pomoći i slično, a nema mjere koja bi poticala saniranje trupa broda starog 60-70 godina, ispada da šaljete ljude na more u mrtvačkim sanducima, a subvencionirate im kupnju srećke, oštro će naš sugovornik.

- Kada brod tone u olujnom nevremenu, šansa da se spasite s pneumatskom splavi jednaka je šansi da dobijete sedmicu na lotu. To je nešto što ljudi koji se nisu našli usred bure od 50 čvorova, ne mogu shvatiti - pojašnjava, pritom misleći na one koji donose odluke, a nisu iskusili more.

Kaže nadalje da je stanje hrvatskog ribarstva takvo da je nama još uvijek operativan brod onaj sagrađen 1908. Radi se o plovilu kojim se počelo ribariti još dok je Geronimo, čuveni apački poglavica bio živ. Osim njega plove brodovi iz 1935. i 1939. godine te, naravno, i oni nešto mlađi.

Loše je, naglašava, što je u Hrvatskoj dominantan broj brodova starijih od 50 godina. Ukratko, šaljemo ljude na otvoreno more u nečemu što ne ispunjava današnje standarde. Intrigantan je podatak da smo u zadnjih 13 godina izgradili svega jedan novi ozbiljan ribarski brod - pritom misli na plovila dulja od 12 metara.

- Kada bi dobili informaciju da se u nekom mjestu u tom periodu rodilo samo jedno dijete, što bi pomislili? Zaključili bi vjerojatno da ta sredina izumire - iznosi Baranović zanimljivu usporedbu.

Najgore je, kaže, što ni danas nemamo ideju kako krenuti graditi nove brodove. Nešto se nazire, ali su mogućnosti limitirane u smislu potpore mladim ribarima. Koliko će to u ovom okruženju donijeti rezultata, tek treba vidjeti.

Paničan bijeg iz sektora ribarstva

Koliko je situacija loša pokazuje činjenica da je 119 plovila prijavljeno za rezanje (skraping), nekih 86 koća i 35 plivarica, nastavlja.

- Recimo da možemo realno govoriti o brojci između 350 i 400 aktivnih plovila. Kada toliki broj iskaže interes za rezanje, i udovoljavaju uvjetima, a to znači da su radno aktivni - jer je minimum radnih dana da bi se prijavilo 90 izlazaka godišnje, dakle radi se o relevantnim ribarskim brodovima - tada shvatite koji ogroman postotak je iskazao želju da nestane - kazuje Baranović.

Dodaje da svjedoči strašnoj nervozi desetaka kolega koji panično žele napustiti sektor ribarstva. Ljudi u napetosti čekaju trenutak objave rezultata. Naime, svi priželjkuju da se upravo njihovo ime nađe na listi o odobrenju za rezanje.

- Kada ribarstvo jednom dođe u tu fazu, znači da je stvar prilično ozbiljna - zaključuje. Kaže, nadalje, da neki imaju dojam kako je stanje u hrvatskom ribarstvu dobro, ali ovakvi podaci upućuju baš na suprotno.

U okolnostima u kojima se nalazi hrvatska ribarska flota, i kada se uzme u obzir koliko je flota stara, da se njega pita, ne bi lako potpisao kriterije po kojima se mogu uništavati plovila mlađa od 30 godina. To su za hrvatske pojmove, čak i za pojmove Mediterana, još uvijek relativno upotrebljivi brodovi, uvjeren je.

Napomenimo, prosječna starost hrvatske ribolovne flote iznosi 38 godina, dok su brodovi  u Italiji u prosjeku stari 34, a u Španjolskoj i Portugalu 36 godina.

Blanka Kufner

PROČITAJTE JOŠ: