BLAGO ŠIBENSKOG PODMORJA 2 Plavac

Nastavljajući seriju napisa o podmorskoj arheologiji i svemu onome što nam ona otkriva, ali i skriva, valja svakako spomenuti i to da je upravo u Šibeniku u rujnu godine 1963. održano savjetovanje Odjela za pomorsku historiju i arheologiju, na kojem je sudjelovao niz pozvanih: Franjo Dujmović i Vinko Bujas kao domaćini te Vicko Krstulović, Vinko Foretić, Vjekoslav Maštrović, Mladen Nikolanci, Davor Domančić i dr. Uz to su Z.Gunjača i Z.Brusić već 1970. pozvani na sastanak Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti u okviru programa Konzervatorska istraživanja i zaštita podmorskih arheoloških nalazišta i spomenika na području SR Hrvatske.

Kad već govorimo o počecima podmorske arheologije, i to posebice onima vezanim uz Šibenik, svakako služi na čast šibenskom Muzeju što su njegovi djelatnici sudjelovali u, može se kazati, prvom podmorsko arheološkom istraživanju koje je započelo godine 1967. kod otoka Gnalića nedaleko Biograda. Akciju su organizirale Ksenija Radulić i Sofija Petricioli, a lokalitet je pronašao D.Martinović. Naredne, 1968., uz Martinovića u akciji su sudjelovali Z.Gunjača i Z.Brusić (koji su tako uz N.Cambia postali pioniri podmorske arheologije u nas), D.Brusić, I.Petricioli te nekoliko najboljih ronilaca iz tog vremena: D.Martinović, B.Santini, V.Šarić, T.Balin, M.Martin, D.Lozić, T.Anić, T.Pedrini, J.Gamulin, J.Domančić, V. i D. Balenović. Kasnijim istraživanjima rukovodio je M.Orlić. Istražen je brodolom iz 16. stoljeća koji je dao izuzetno bogat materijal, a smatra se, barem za sada, najznačajnijim srednjovjekovnim podmorskim lokalitetom.

Otkriće lokaliteta na otoku Zlarinu veže se uz gotovo kriminalističku priču

Godine 1972. uz mnoga rekognosciranja duž cijele istočnojadranske obale, poduzete su dvije značajne akcije. U istraživanju brodoloma u Primoštenskoj luci izvađeno je 45 antičkih amfora, a nedugo nakon toga započelo je prvo sustavno podmorsko - arheološko istraživanje na šibenskom području. Naime, D.Martinović je otkrio ostatke antičkog brodoloma kod rta Plavac na otoku Zlarinu. Za otkriće ovog lokaliteta vezana je jedna zanimljiva, gotovo kriminalistička priča. Ime drugog aktera namjerno smo izostavili.

Naravno, bilo je to pionirsko vrijeme, kad su se muzealci i zaštitari borili (a što i danas čine) za svaki komadić keramike, stakla, nakita, za svaku posudu i amforu. Bilo je to vrijeme i kad su oni koji su amfore uzimali i sakrivali po kućama, nesvjesno uništavali baštinu. Jer, naravno, malo tko od njih znao je za konzervatorska pravila, recimo, o desalinizaciji i slično. Iako pisac ovih redaka nije bio aktivni sudionik svih tih događaja, od očevidaca je saznao za mnoge stvari. Tako i o onim “pljačkašima” koji nisu izronjeno prodavali, nego su za svoj gušt držali po kućama i vitrinama.

Upravo zahvaljujući jednom takvom saznalo se za šire područje na kojem se nalazi lokalitet Plavac, a kojeg je kasnije i otkrio Dalibor Martinović. Naime, Martinović, tada već djelatnik Muzeja grada Šibenika, jedne se tople, šibenske ljetne noći vraćao iz grada kući. Odjednom, primjeti kako se uz rubove kuća, pod okriljem mrklog mraka, šulja neki čovjek noseći nešto na ramenu. Učinilo mu se kao da nosi mrtvog čovjeka. Pristupio mu je odmah ga prepoznavši, a ovaj mu k’o iz topa reče: ”Pa Dale, kud si baš ti mora naići!”. Otkrilo se da je riječ o zamotanoj amfori s položaja Plavac koja je istog jutra dopremljena u Muzej. Dotični je otkrio o kojem se lokalitetu radi, tako da je Martinović lokalitet pronašao, a već su iste godine započela sustavna arheološka istraživanja koja su trajala nekoliko godina. Uspjelo se spasiti ono materijala što nije opljačkano, a sama su istraživanja dala značajnih rezultata.

Voditelj radova bio je Z.Brusić, a uz njega i Martinovića u akciji su sudjelovali i Damir Lozić, Miroslav Mišković i Mojmir Martin. Kod rta Plavac istraživačke kampanje su trajale do 1977., a uz navedene, ekipi su se pridruživali i Z.Gunjača, M.Orlić, I.Pedišić i A.Anić. O rezultatima istraživanja ovog lokaliteta 1975. priređena je i izložba, a u popratnom katalogu Brusić piše: "Antički trgovački jedrenjak (tzv. ‘navis oneraria’) plovio je najvjerojatnije iz neke od luka na području Kampanije (Južna Italija) s teretom amfora i keramičkog posuđa. Amfore pripadaju poznatom i dobro dokumentiranom tipu koji se izrađivao na području Kampanije u Italiji, a služile su za spremanje i izvoz poznatog vina s ovog područja.

Od pedesetak primjeraka amfora, što su nađene kod rta Plavca mogu se razlikovati dva do tri različita tipa te bi se po tome moglo zaključiti da je brod ukrcao različite sorte vina iz više luka duž kampanjske obale”. Naravno, proučavajući ostatke brodoloma i izvađenog materijala, došlo se do određenih zaključaka i spoznaja. Tako se na osnovi položaja broda, konfiguracije terena i vjetrova koji pušu na ovim prostorima, moglo pretpostaviti da je doživio tragediju ploveći od sjevera prema jugu. Uz to, može se pretpostaviti da je naš brod isplovio iz nekog mirnog pristaništa u donjem toku rijeke Krke i, krenuvši prema jugu, zbog jake bure doživio brodolom na rtu Plavac, dospjevši na morsko dno južno od ovog rta.

Ovaj je brodolom na temelju tipova amfora i druge keramičke robe datiran u 1. stoljeće poslije Krista, a uzimajući u obzir ukrase i oblik žiga na pojedinim posudama, još ga preciznije određujemo u vrijeme od početka vladavine cara Tiberija (14. poslije Krista) pa do sredine 1. stoljeća.

Željko Krnčević, ravnatelj Muzeja Grada Šibenika

PROČITAJTE JOŠ: