Caru carevo
Uvriježen običaj kod ljudi s mora je da određenim ribljim vrstama daju razne „plemenite“ nadimke. Tako je lubin „kralj“ od ribe, komarča je „kraljica“, a samo je jedan najveći i najveličanstveniji među njima „car“.
Pogađate, radi se o zubacu (Dentex Dentex). Ako malo uđemo u njegove životne navike i gastronomski značaj, shatit ćemo i zašto.
Radi se o grabežljivcu iz porodice ljuskavki (Sparidae) koji težinom i dimenzijama naraste do nekih 1 m i oko 16 kg.
Oblik tijela nam govori da se radi o iznimnom plivaču, a pogled na očnjake da je to grabežljivac kojem malo što može pobjeći.
Obitava na dubinama od 5 do 200 m, ovisno o godišnjem dobu. Ljeti se približava plićim terenima, dok se zimi drži dubljeg sloja mora. U velika jata se skuplja uglavnom u doba mrijesta.
Možemo ga naći diljem obale, dok je nešto češći na južnijem dijelu gdje se nalazi mnoštvo brakova koji su zubacu najčešće stanište. Izbjegava boćate vode, muljevita dna i odsječene obale. Najradije se zadržava na položenim kamenitim terenima prošaranima posidonijom, oko potopljenih brodova i dubljih brakova.
Kao izuzetno lukava riba, uz veliku kirnju ultimativni san je mnogih ribolovaca. Onih podvodnih naročito , pošto u toj vrsti sportskog ribolova zahtjeva visoku psihofizičku spremu.
U komercijalnom ribolovu se lovi uglavnom povlačnim mrežama (zapasima), te se u novije vrijeme i uzgaja u kavezima. U sportskom ribolovu se najčešće lovi teškom panulom, podvodnom puškom, parangalima, te u jiggingu i njegovim varijacijama. Uspješno se lovi i s obale teškim odmetom.
Jedan alat je, usudio bih se reći, ipak nasukao najviše primjeraka te plemenite ribe. Radi se o viškoj panuli. Viška panula je najlonski povraz na kojem su o određenom rasporedu nanizane olovnice, dok je na kraju predvez sa dvije ili više udica (najčešće 3) na koje se mamči živi mamac. Većinom živa lignja i iglica, a u nedostatku istih i u trenutcima velike aktvnosti ribe može poslužiti i ušata, sarun, a poznati su mi slučajevi gdje se zubatac uspješno lovio i na kneza.
Panula je način ribolova iz plovila u pokretu gdje se mamac vuče par metara iznad samoga dna brzinom od 1 do 3 milje na sat. Pritom živi mamac na drugom kraju svojim pokretima provocira na griz zubaca koji se na njega baca silovito. Jednom zakačeni zubatac će se odmah pokušati zavući ispod kakvog kamena ili u rupu, zbog čega ga se odmah mora početi povlačiti prema dubljem sloju mora što dalje od dna. Zamaranje ili „drill“ zubaca je poseban doživljaj. Dovučen do broda se obavezno kači kukom ili ga se prihvaća špurtilom.
Umjetni mamci su u panuli nešto rijeđi, ali se ipak tu i tamo koriste, sa daleko slabijim rezultatima od lova živom ješkom.
Kao varijacija na temu, panulaši sve češće koriste i štapove , služeći se pritom jednim težim olovom 5 do 10 m prije samog predveza, obično mase od 100 do 350 grama, ovisno o željenoj dubini. Štapovi i role za panulu moraju svojom izdržljivošću i jačinom biti prilagođeni takvoj vrsti lova, pogotovo i zbog činjenice da se na isti način lovi i gof koji postiže daleko veće kilaže od zubaca.
Parangal za zubaca mora biti prilagođen lovini, koriste se deblji predvezi, jake udice, a od ješke se najčešće koriste svježa srdela, hobotnica i lignja.
Može ga se nešto manje uspješno loviti i na muzgavca i lignjuna.
Zakonom je dozvoljeno do 100 udica, a parangali za zubace su najčešće sistemi po 20-25 udica koji se zatim raspoređuju po mikrolokacijama, tamo gdje mislimo ili znamo da se riba nalazi. U odnosu na klasični parangal, razmak između udica je nešto veći, od 6 pa do 10 m.
U novije vrijeme kao izuzetno uspješan alat za lov zubaca , kao i njegovih srodnika poput krunaša, nameće i jigging i varijacije na temu. Radi se o načinu lova iz broda u driftingu (puštanju niz korenat) gdje se teška olovna varalica oboružana parom assist udica spušta na dno koje je u većini slučajeva udaljeno preko 60 m, pa i do 150 m. Kad dotakne dno, odiže se te se onda posebnim tehnikama prezentacije nastoji ribu isprovocirati na napad. Varijacija i tehnika na temu jigga je puno, pa tako razlikujemo obični jigg, slow jigg, razne vrste inchiku i kabura varalica. Tehnike prezentacije i oblici varalica su različiti, ali princip lova je manje više isti.
U podvodnom ribolovu zubatac je nedosanjani san mnogih ribolovaca. Budući da zahtjeva vrhunsku fizičku spremu i kondiciju, te poznavanje vrste, njegovih životnih navika i ponašanja, kao redovna lovina je dostupan samo onima najiskusnijima.
Pošto je teritorijalna riba i kao svaki grabežljivaca dominantna, najčešće se lovi tehnikom čeke.
Ulov velikog zubaca puškom je poseban doživljaj i potvrda za svakog podvodnog ribolovca.
Sa gastronomskog stajališta zubatac je jedna od najkvalitetnijih riba i to je jedan od razloga zašto ga se naziva carem. Rado je viđen gost na trpezama restorana, te mu cijena na ribarnicama prati potražnju i kvalitetu.
Može se spremati na skoro sve poznate načine, a najčešće ga se sprema na gradelama, pod pekom, izuzetno je dobar i na carpaccio, u gregadama, brudetima…
Iako je prilično održiv i otporan, također je podložan uništavanju krivolovom.
Zato ga čuvajmo, kao što čuvamo more općenito da bi Jadran još dugo ostao njegovo carstvo.
Jer samo je jedan Car!
Franko Alujević