Dan kad je Kate s otoka Prvića ostima i rukama svladala morskog psa
ŠIBENIK – Kata Škalabrin udovica pokojnog Gabre s otoka Prvića, lovila je hobotnice oko oko vanjskih šibenskih otoka ispred Žirja, kada je njenom malenom čamcu prišao morski pas. Kata, poznata kao snažna i kadra žena, odmah ga je udarila ostima, a onda mu spretno, iako se neman bijesno borila, prebacila omču konopa oko repa.
Boreći se s psom jednom rukom, drugom je doveslala uz obale otoka gdje je skočila u more, dohvatila ga rukama i izvukla na suho iako se svom silom otimao i povlačio Katu u dubinu.
Kada ga je usmrtila Kata je psa vezala uz kaić pa što na jedra što na vesla, ravno u Šibenik, prisjeća se Šibenik News povijesne anegdote. Doteglila je neman ravno pred Lučko poglavarstvo i zazvala službujuće. Oni su odmah vidjeli da se radi o po ljude pogibeljnoj psini pa su Kati isplatili zakonsku novčanu naknadu koja pripada onima koji iz mora odstrane opasne štetočine.
Sretna i zadovoljna Kata je svoju lovinu odvukla do ribarnice dala psinu u prodaju. Zaradila ja dobro jer u Šibeniku ima onih koji rado jedu meso morskih pasa.
Oko nje su se jatili Šibenčani čudeći se što je ženska glava kadra sama ostima i rukama nadvladati morskog psa takve veličine. Kata je bila sretna i ponosna, a sigurno je ta prvićka udovica onako stasita i ohola kao Aazonka privukla i neko muško srce koje bi je rado imalo uz sebe. Možda bi joj koji junak i prišao da se nije ustručavao vidjevši mrtvu psinu kako visi na ribarnici iza njenih pleća.
Bilo je to 3. srpnja 1940. godine. Koliko je morski pas kojeg je savladala Amazonka Kata Škalbrin s otoka Prvića bio dug i težak nemoguće je doznati jer je po šibenskim kavanama i tovernama, kao i u svakoj priči o ulovljenim ribama, svatko imao svoje preuveličane brojke. No budući da je Kata, kako je zabilježilo Lučko poglavarstvo, dobro zaradila prodajom njegovog mesa koje je u to doba bilo najjeftinije, može se zaključiti da je morski pas ipak respektabilne veličine.