DETALJNA EKSPERTIZA Tko, gdje i kako (ne) smije vaditi ježince i kakav utjecaj na okoliš ima njihov izlov?

Izlov ježinaca u akvatoriju Paga, ovih je dana aktualizirao problem o kojem javnost malo zna. S obzirom da smo i sami pisali o tome prije nekoliko godina o zakonskim aktima koji zbunjuju, neki su se u međuvremenu izmijenili, na što su nas upozorili stručnjaci koji stoje iza projekta Plava riba – savjetnik za ribarstvo. Njihovu ekspertizu objavljujemo u cijelosti:

Jedan od dokumenata koji tručna podloga o sakuljanju zavičajnih vrsta 2017. godine više ne vrijedi, a nova propisuje i Posebne mjere upravljanja i zaštite ježinaca, te vrijedi za razdoblje  2021. – 2023.

Što se tiče vremenskog ograničenja i ograničenja na 8 tona po ribolovnoj zoni, to je pisalo u (pra)starom stručnom mišljenju HAOPa od 28. rujna 2016. godine, prema kojem su se izdavala rješenja za 2017.g. U važećoj stručnoj podlozi piše samo ovo: “Sakupljanje ježinaca u komercijalne svrhe nije dozvoljeno na području Istre, odnosno na dijelovima ribolovnih podzona uz Istarski poluotok (A1, A4 i E2) koje obuhvaćaju obalna područja kopna i mora do dubine 25 m, zbog mogućeg negativnog utjecaja na populacije ježinaca na tom području kao i na njegovo stanište.”

Stavljanje na tržište ulova iz sportskog i rekreacijskog ribolova je zabranjeno

U Pravilniku o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta (NN 114/2017), u članku 7 (Sakupljanje za osobne potrebe), piše da za sakupljanje zavičajnih divljih vrsta za osobne potrebe nije potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva. To ne znači da je dozvoljeno, nego samo da nije potrebno dopuštenje.

Zakon o morskom ribarstvu ne poznaje pojam ribolova za osobne svrhe, nego se ribolov definira kao “ovlašteni lov i sakupljanje ribe i/ili drugih morskih organizama, a dijeli se na gospodarski, mali obalni, športski, rekreacijski, ribolov u znanstvene i znanstveno-nastavne svrhe i ribolov za potrebe akvarija otvorenih za javnost i ribolovni turizam”. Međutim, kako je u Pravilniku  o športskom i rekreacijskom ribolovu na moru, NN 122/2017, 12/2018, 54/2018, 69/2020, 125/2020 u članku 6 navedeno da je stavljanje na tržište ulova iz športskog i rekreacijskog ribolova zabranjeno, podrazumijeva se da će se ulov koristiti za osobne svrhe.

Zakonom o morskom ribarstvu, člankom 30. propisani su alati i oprema za športski ribolov i rekreacijski ribolov: “Ribolovcu je temeljem dozvole dopušteno korištenje udičarskih alata, i to odmeta, kančenice, panule i kuke za lov glavonožaca uz korištenje štapa ili bez njega, te je dopušteno sakupljanje morskih organizama: školjkaša, puževa i mnogočetinaša, a temeljem posebnih dozvola dopušten je ribolov samo onim alatima za koje je izdana posebna dozvola.”

Drugim riječima, prema propisima Ministarstva poljoprivrede, na temelju športske ili rekreacijske dozvole za ribolov ne može se sakupljati ježince, a također ne postoji niti dozvola za njihovo sakupljanje u osobne svrhe.

Istina je da imamo probleme što se tiče izlova ježinaca, i ti problemi su nam implentirani u zakonsku osnovu.

Problem je što se izlov ježinaca regulira s više zakona

Glavni problem je što se izlov ježinaca regulira i zakonima o zaštiti prirode i zakonima o ribarstvu. Pri tome se oba Ministarstva bave i zaštitom i upravljenjem resursima, što bi ipak trebalo biti podijeljeno na način da se upravljanje izlovom regulira samo na jednom mjestu, jer  sada inspekcija zaštite prirode nadgleda provođenje jednih propisa/rješenja, a ribarska inspekcija drugih.

Drugi veliki problem je što je Ministarstvo zaduženo za zaštitu prirode potpuno netočno definiralo zone za izlov na način da se poziva na ribolovne podzone. Ribolovne zone i podzone se odnose na propise o ribarstvu, dok Ministarstvo gospodarstva/zaštite okoliša uopće nema definirane ribolovne zone, tako da pravno gledano, pojam ribolovne podzone u stručnoj podlozi za sakupljanje zavičajnih vrsta je apstrsaktni pojam koji ne znači ništa bez reference na što se misli.

Treći problem je sakupljanje ježinaca na području Istre koje je propisano na način da je zabranjeno na dijelovima ribolovnih podzona uz Istarski poluotok (A1, A4 i E2) koje obuhvaćaju obalna područja kopna i mora do dubine 25 m. Svatko tko roni dobro zna da ježinaca na dubini preko 25 metara NEMA. Čemu služi ovakva definicija i kako će inspektor dokazati da ronioc nije ipak sakupio ježince na 26 metara? Inspektor će doći u nadzor kad su ježinci na brodu ili na obali. I ribar može reći da ih je sakupio na 25,1m dubine. Nadalje, zona A2 se jako probližava obali na području u blizini Poreča i tu je moguće da ronioci kažu da su lovili u A2 a ne u A4 i teško je dokazati suprotno.

Četvrti problem su proizvodna područja za školjkaše koja se odnose i na bodljikaše prema Uredbi EU 853/2004 u kojoj piše kako se odjeljak VII.: ŽIVE ŠKOLJKE primjenjuje na žive školjke, a izuzimajući odredbe o pročišćavanju, on se primjenjuje i na žive bodljikaše, plaštenjake i morske puževe. Sakupljači mogu sakupljati/izlovljavati žive školjk/bodljikaše jedino na proizvodnim područjima koja imaju utvrđenu lokaciju i granice te koje je nadležno tijelo razvrstalo – prema potrebi u suradnji sa subjektima u poslovanju s hranom – u razrede A, B ili C u skladu s Uredbom 854/2004.

U Hrvatskoj se monitoring proizvodnih područja provodi samo u područjima označenim zelenom bojom. To znači da se ježinci izlovljeni u drugim područjima ne smiju staljvljati na tržište.

Zaključno, po zakonu je dozvoljeno sakupljati ježince za prodaju jedino ukoliko to radi ovlaštenik povlastice za gospodarski ribolov u kojoj je upisan ribolovni alat ronilački aparati i priručna oprema.  Sakupljanje i izlov morskih organizama dopušteno je obavljati isključivo korištenjem plovila na koje je izdana povlastica za obavljanje gospodarskog ribolova na moru (u daljnjem tekstu: povlastica), a u jednom ribolovnom danu sakupljanje mogu obavljati najviše dva (2) ronioca koji se moraju nalaziti unutar radijusa od 500 m od pozicije plovila.

Mnoga važna i neodgovorena pitanja

Sakupljanje se treba odvijati u područjima pod mikrobiološkim monitoringom za izlov školjkaša (na karti zeleno).

Ne smije se sakupljati ježince manje od 50mm u promjeru.

Ovlaštenik povlastice treba ima ishođeno valjano dopuštenje od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (po novome nema Ministarstva zaštite okoliša).

Je li to sve to dovoljno da bismo zaštitili morski ekosustav? Naravno da nije.

Stručna podloga i rješenja o sakupljanju vrijede do 30. lipnja 2022. godine. kada se planira revizija posebnih mjera upravljanja i zaštite ježinaca temeljem praćenja stanja populacije ježinaca. Naime, u izradi je studija o praćenju stanja populacija ježinaca, ali stavljen je rok za izradu studije od 2 godine!!! Je li za to vrijeme Ministarstvo trebalo zauzeti pristup predostrožnosti i maksimalno postrožiti uvjete za sakupljanje dok ne vidimo gdje smo? Da li bi to bilo u skladu sa svrhom ministarstva – zaštitom prirode?

To su pitanja koja moramo postaviti.

Ribolov ježinaca većinom slijedi isti obrazac nagle ekspanzije, neodrživog ulova i brzog pada. Svjetski ulov ježinaca je imao vrhunac 1995. godine kada je izlovljeno 120 tisuća tona ježinaca (Slika 1). Trenutni ulov na globalnoj razini iznosi oko 75 tisuća tona (Stefansson i dr. 2017). Oko polovice te količine otpada na čileansku vrstu Loxechinus albus. U Europi se najviše lovi hridinski ježinac Paracentrotus lividus, čiji stokovi su prelovljeni još 80tih godina u Francuskoj i Irskoj kada su opskrbljivali francusko tržište.

Ovi trendovi jasno ukazuju na prelov većine stokova i ističu potrebu za novim mjerama zaštite.

Tablica 1. Ulov ježinaca u svijetu (izvor: FAO statistika http://www.fao.org/figis/servlet/TabSelector )

***uočljivo je da je ulov ježinaca u padu svugdje osim u Europi.

Ovo ukazuje na problem lošeg stanja svih drugih ribljih stokova i okretanje osobito malih gospodarskih ribara prema izlovu ježinaca, trpova i drugih vrsta kojima nadopunjuju ekonomsku vrijednost ulova.

Za kraj, naravno možemo teoretizirati koliko su ježinci štetni ili korisni za morski ekosustav. Istraživanja su pokazala da sam izlov neće rezultirati nestankom ježinaca, već se se samo smanjiti njihova prosječna veličina.

Guidetti i dr. (2004) su utvrdili da izlov ježinaca ne utječe na ukupnu biomasu ježinaca na nekom području, nego samo na njihovu prosječnu veličinu, pojašnjavaju nam stručnjaci.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Oko Paga vade ogromne količine ježeva i prodaju skupim restoranima – Evo što kažu zakoni…