Društvene mreže pune ulovljenih lososa u Jadranu: "Pobjegli iz uzgajališta, tko će odgovarati za to, pa to su predatori i nisu autohtona vrsta?!"

Zanimljiva tema načela se ovih dana na društvenim mrežama, gdje ribolovci objavljuju svoje ulove. Losos i kalifornijska pastrva strane su vrste koje se već neko vrijeme uzgajaju u kavezima, mahom na zadarskom području, posebno u Velebitskom kanalu. Ovaj prostor je uz to poznat i po snažnoj, orkanskoj buri, koja će svakako povremeno na kavezima raditi štetu.

- Ovu temu smatram od krajnje važnosti budući je posljednje vrijeme viđena i ulovljena velika količina lososa u Jadranskom moru. Losos je strana vrsta koja kod nas ne obitava u prirodi, već se uzgaja na nekoliko lokacija u Velebitskom kanalu - kazuje nam čitatelj koji želi upozoriti na problem s primjercima koji su ulovljeni van kaveza.

Izbjegli primjerci love se od Kvarnera do južno od Zadra

- Društvene mreže su pune objava ulovljene ribe, što u mreže što na štapove i slično. Koliko je situacija ozbiljna, govore navodi da se love sve do Kvarnera i južno prema Zadru. Posljednja informacija je da je čovjek na štap ulovio preko 10 komada odraslih jedinki, a neki u ribarske mreže preko 100 kilograma. To upućuje na masovni bijeg s uzgajališta. Tko će odgovarati za narušen ekološki sistem, pa losos je grabežljivac?! - pita se čitatelj.

Više od 70 posto lososa koji se stavlja na tržište, stiglo je iz uzgoja. Problem s uzgojem ove vrste uočili su i u Škotskoj, gdje su tamošnji parlamentarci prije dvije godine pozvali na zaustavljanje širenja uzgajališta lososa nakon što su službeni podaci pokazali da se smrtnost riba u 2022. udvostručila.

Sa sličnim problemom suočili su se 2023. godine na Islandu, kad je tisuće lososa pobjeglo iz uzgajališta. The Guardian piše da su odbjegle jedinke nađene u najmanje 32 rijeke diljem sjeverozapadnog Islanda, a ribe su prekrivene morskim ušima, parazitom koji može biti smrtonosan za divlje ribe. Ako se tvrtke koje uzgajaju ribu proglasi krivima za nemar, osim novčane kazne, odgovornima u Islandu za ovakav incident prijete i dvije godine zatvora.

Smanjuje se populacija divljih jedinki, a prosječno ribogojilište zagađuje poput čitave Pule ili Dubrovnika!

Broj divljih atlantskih lososa, ključne vrste za mnoge sisavce i ptice, pao je s 8 do 10 milijuna u sedamdesetima na današnja 3 do 4 milijuna. U Norveškoj ih ima tek pola milijuna, upola manje nego prije 20 godina. Škotska bilježi pad populacije divljeg lososa za 40 posto.

Ekolozi upozoravaju da otvorene morske farme uzrokuju onečišćenja organskim otpadom i pesticidima kojima se liječe morske uši ribe iz uzgoja.

Ribogojilište srednje veličine od oko 3000 tona može proizvesti otpadnih voda kao grad od 50.000 ljudi, prema Norveškoj upravi za kontrolu onečišćenja, a dodavanje previše hranjivih tvari u more uzrokuje štetno cvjetanje algi, piše Telegram.

Broj kaveza se širi, a Ministarstvo smatra da nije potrebna procjena utjecaja na okoliš

Nakon što je Vlada 2019. godine norveškom investitoru Richardu Daamgardu iz tvrtke Adriatic Farming d.o.o odobrila koncesije u Lukovom Šugarju i Jablancu za uzgoj kalifornijskih pastrvi, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja istoj je tvrtki dalo zeleno svjetlo za postavljanje četiri dodatna uzgajališta u Velebitskom kanalu, unatoč brojnim primjedbama stručne i lokalne javnosti na planirani projekt, pisao je 2023. o ovom problemu Faktograf.

Nakon što je u prethodnom razdoblju uspostavljeno više ribogojilišta u Srednjem kanalu između Dugog otoka i otoka Ugljana, a još jedno se planira u istom kanalu, planira se uspostaviti i ribogojilište uz sjeverozapadnu stranu Dugog otoka prema otvorenom moru, u ožujku 2023. godine piše  Zadarski list.

Na zahtjev nositelja zahvata, tvrtke Open ocean farming Adria iz Zadra, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je, nakon provedenog postupka ocjene, nedavno donijelo rješenje prema kojem za namjeravani zahvat, uzgajalište bijele ribe i salmonida odnosno kalifornijske pastrve kapaciteta do 3.450 t/god nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Losos u divljini je predator

Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, losos (rus. losos’) (Salmo salar) je riba koštunjača iz porodice lososa (Salmonidae), duga do 1,5 m, teška 15 do 25 kg, a ponekad i do 60 kg. Živi u moru, a mrijesti se u gornjim tokovima rijeka ledenomorskoga i sjevernoatlantskoga slijeva (anadromna selica).

U europskim se rijekama mrijesti u studenome i prosincu; u bistrim i mirnim riječnim rukavcima, na pjeskovitu dnu, ženka položi od 10 000 do 24 000 jaja, koja se odmah oplode mužjakovom mliječi. Iz jaja se nakon 3 do 5 mjeseci razviju mladi koji ostaju u rijeci dok dosegnu duljinu od 10 do 15 cm.

Potkraj prve godine, katkad i kasnije, mladi u plovama polaze u more, gdje se intenzivno hrane crvolikim beskralježnjacima, glavonošcima poput lignji i hobotnica, ribama i rakovima. Kada spolno sazriju, vraćaju se na mriješćenje u rijeke. Imaju sposobnost pronalaženja rijeke iz koje su potekli i ondje se mrijeste.

Od kasnih 1980-ih počinje svjetski bum u uzgoju lososa u akvakulturi i on postaje jedan od najbrže rastućih i najunosnijih segmenata globalne akvakulturne industrije. Istodobno, ulov divljega lososa bilježi brzi pad zbog kolebanja kvantitete i kvalitete ulova.

Svi se pak slažu u jednom; akvakulturni uzgoj loše utječe na lokalne ekološke prilike zbog širenja nametnika, virusa, neprerađenih otpadaka hrane i farmaceutskih pripravaka iz uzgajališta u okoliš. Primjerci, odbjegli iz uzgajališta, postaju konkurenti domaćoj vrsti u hrani i staništu i taj problem može samo postati veći.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ: