DUGOGODIŠNJA IDEJA: Je li vrijeme za promjenu datuma proslave Dana HRM-a?
Hrvatska ratna mornarica danas i službeno slavi 31. godišnjicu svog osnutka. A u sjeni još jedne u nizu proslava, u javnosti se ponovo spominje ideja da se rođendan HRM-a poveže s recentnijim datumom iz Domovinskog rata, umjesto sadašnjeg 18. rujna, koji se slavi u sjećanje na bitku kod Makarske i pobjedu nad Mlečanima davne 887. godine.
Dan HRM-a je već svečano obilježen u Splitu krajem tjedna u nazočnosti predstavnika državnog i vojnog vrha predvođenih predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem i zapovjednikom HRM-a komodorom Ivom Raffanellijem. Svečanom programu u vojarni ‘’Admiral Sveto Letica-Barba’’ u Lori prethodilo je prisjećanje na sve poginule hrvatske mornare polaganjem lovorova vijenca u Kaštelanskom zaljevu.
Slavni Odred naoružanih brodova iz Kali na Ugljanu
No jedan od datuma kad je nastajala hrvatska mornarica, a kojeg često spominju branitelji, ali i povjesničari, bio je 8. rujna. Tada je naime osnovan Odred naoružanih brodova Kali 1991. godine.
Naime, tog su rujna kaljski ribari s tri naoružana tunolovca i dva glisera bili jedina pomorska obrana od agresora. S prvim akcijama u Pašmanskom kanalu i Škardi pokazali su da se i najveća sila može pobijediti.
- Šta da vam kažem o datumu, a da ne budem subjektivan - govori nam Zdenko Vidov, nekadašnji kaljski zapovjednik. Kronologiju događaja koji redom idu u prilog spomenutoj promjeni datuma opisao je u svojoj knjizi ‘’Povjesnica Odreda naoružanih brodova Kali’’. Umirovljeni brigadir HV-a o svom je trošku prije desetak godina odlučio na taj način zaboravu otkinuti početke suvremene hrvatske mornaričke povijesti.
Oko pitanja datuma osnivanja HRM-a pokrenuo je i inicijativu o organiziranju stručnog simpozija povjesničara u Splitu. No od tadašnjih čelnih ljudi Glavnog stožera, HRM-a i MORH-a za takvo što nije bilo sluha. Jedina želja Vidovu je bila i ostala sagledavanje svih relevantnih činjenica oko odluke o 18. rujnu kao službenom datumu obilježavanja Dana HRM-a, koju je 1993. donio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman.
‘’Zašto kopnena vojska onda nema svoj dan na datum Krbavske bitke?’’
- U bitci Mucules kod Makarske sudjelovala su hrvatska plemena, iz delte Neretve, okolnog priobalja i otočja, a ne hrvatska država. Nakon nje Mlečani su Neretvanima morali plaćati danak za plovidbu Jadranom. Pa sam ja tako pitao spomenutu trojicu zar se mi trebamo nečega sramiti u Domovinskom ratu da nemamo datum HRM-a proistekao iz tog vremena. I zašto po istom tom principu, primjerice, Hrvatska kopnena vojska nema recimo Krbavsku bitku za svoj dan? Ili zrakoplovstvo. Jedino mornarica ima tu sreću da je pokojni predsjednik Tuđman stavio taj datum, jer su bili određeni prijepori između Šibenika, Dubrovnika… Međutim, to se sve zataškalo upravo zato što je nastala u jednom malom ribarskom selu koje je naoružalo tri ribarska broda - razmišljanja je umirovljeni brigadir.
Nakon krvave svibanjske najave velikosrpske agresije, Vidov je iz Šibenika na rodni Ugljan prvo sklonio djecu, četvero školaraca. U Kali je stigao u srpnju napustivši JNA, duboko svjestan s kojom je silom suočena mlada hrvatska republika. No, sve je, kaže, promijenio sastanak 8. rujna i inicijativa pokojnog Gorkija Kurtina o osnivanju kaljanskog Odreda naoružanih brodova.
- Iskreno, za mene kao bivšeg oficira to se činilo nepojmljivim s obzirom da sam znao s kojim sredstvima JNA raspolaže. Ali profesor Gorki je bio vizionar. S nama je bio još jedan naš mještanin pokojni Josip Dundov, inače umirovljeni kapetan bojnog broda i partizanska legenda. Dobili smo poziv iz zadarskog Kriznog stožera da zapriječimo Pašmanski kanal kako znamo i umijemo. Napravili smo to s mrežama tunarama dužine 300,400 metara tako da se na moru od tih mreža stvorio film. I neprijatelji tu nisu prošli. To je, ajmo reći, bila prva akcija tog našeg osnovanog Odreda naoružanih brodova - ističe Vidov.
Imali su, dodaje, srce, želju i volju obraniti hrvatsko more. I znali pravi način.
- Bilo je to diverzantskim akcijama u kanalima, umjesto na otvorenom moru gdje su oni bili superiorni. No u sačekušama nisu imali šanse. To se pokazalo 10. studenoga 1991. nakon akcije Škarda. Pokojni admiral Letica do 15. prosinca je pregovarao s JNA o prekidu pomorskih blokada, a nakon spomenute akcije neprijateljske snage nikad više nisu ušle u unutarnje vode - ponosno zaključuje.
Kaljani su se, smatra, ipak razlikovali od ostalih ONB grupa koje su duž Jadrana odgovorile na pomorsku blokadu od strane jugo flote. Formirali su jasnu zapovjednu strukturu kao na pravim ratnim brodovima, od zapovjednika i zamjenika do veziste, saniteta i kuhara. Brodove su obojali u sivo, dali im brojeve, a topove na kojima su imali po četiri čovjeka nisu maskirali mrežama.
- To su bili počeci. Kako se ono kaže, o mrtvima sve najbolje, kad smo se krajem rujna došli legitimirati Letici u Split bio je oduševljen. Ante Budimir nas je zatim obišao na otoku i predložio da nas se legalizira u HRM. Međutim, kad je Letica čuo da je i Dundov s nama, dobili smo telegram da to nažalost ipak neće biti slučaj. Kasnije sam tek saznao da su na strani glavnog i odgovornog postojali neki osobni animoziteti - ispričao je Vidov.
Sa šibenske strane spominju svoje datume
Oko pitanja promjene 18. rujna nekim povijesno bližim, značajnim datumom za Hrvatsku ratnu mornaricu, slaže se i umirovljeni stožerni narednik Nikša Grgurev. Cijeli ratni put proveo je na šibenskom području, pa pomalo diplomatski odgovara je li onda prikladniji datum taj spomenuti 8. rujna, kako ističe naš sugovornik sa zadarskog područja.
- Iskreno govoreći, u to vrijeme nije baš bilo puno informacija. Tako što se toga tiče, osnivanja koliko se sjećam, tog Odreda naoružanih brodova ili tako nekako. Ne sjećam se točno toga. Mislim, ja sam bio više vezan za Šibenik i informacije oko tog područja, nego ovo drugo. Ali da, mislim da bi trebalo promijeniti sadašnji datum. Jer ok, lipo je imati povijest i sve to, ali Hrvatska ratna mornarica je u principu iskovana u Domovinskom ratu. I tu bi sigurno trebalo naći pravi datum iz tog perioda i predložiti ga kao Dan HRM-a - smatra Grgurev.
Koji bi to datum bio ako se pita njega sa šibenske strane, kroz smijeh nam citira onu narodsku da na kraju ipak svak’ svoga konja fali. Tako i u ovom povijesnom ‘kalendarskom’ pitanju.
-Šibenik je napadnut 16. rujna 1991. I sad evo nisam više skroz siguran jesmo li mi taj dan ili idući uletili doli na Kuline i zauzeli remont i bazu. Mislim da je datum bio 17. rujna, ali iskreno više se i ne sjećam. Znači, eventualno bih se dvoumio između ta dva datuma i dana kada je zauzeta bitnica na Žirju. To je bio jako važan događaj, jer je Žirje prešlo u naše ruke, a da nitko nije znao. I svi su očekivali da će JNA otuda mlatiti po Šibeniku, isto kao šta su tukli brodovi, avioni i sve. Međutim, malo su se iznenadili kad je Žirje počelo pucat po njima. Znači, meni bi čak i taj datum bio puno prihvatljiviji za Dan HRM-a - objašnjava Grgurev.
Nakon više od tri desetljeća, priznaje kako se ne sjeća točno ni kad je bio taj ‘žirjanski’ datum.
- Tad je sve bilo šu-šu, u principu je svega par ljudi koji su bili tamo znalo pravo stanje. I eventualno netko iz tadašnjeg Kriznog stožera, ali ostali nitko. Tako da je iznenađenje bilo potpuno, da ne kažem općenarodno - dodaje.
Grgurev i suborci na početku obrane krenuli su u 113. Šibenskoj brigadi, a kasnije su prešli pod HRM. Koliko je godina proletilo i čega je sve bilo, naravno da se dogodi da čovjek nešto zaboravi i pomiješa, ako nije sve zapisivao, našalio se na vlastiti račun naš drugi sugovornik i svjedok vremena.
Slično je i sa spomenutim prijeporom između Šibenika i Dubrovnika koje je Vidov naveo u kontekstu biranja datuma proslave.
- O tome vam ne znam ništa. Jedino po familijarnoj liniji, kako se ono kaže. Moja sestra koja je inače radila u Dubrovniku bila je tu u Šibeniku, cijelo vrijeme napada. Kad su se stvorile mogućnosti, otišla je dole u Dubrovnik i onda je tamo počeo napad na grad. A koji su to prijepori na koje se misli, stvarno ne znam što bi moglo biti - dodaje Grgurev ne želeći spekulirati.
Koji god datum mornarica u budućnosti moguće zamijeni postojećim, ne bi trebala pogriješiti. Jer tog je rujna 1991. cijeli dio Jadrana bio u pomorskoj blokadi, od Zadra, Šibenika, Splita, sve do Dubrovnika.
- Krenuli su na nas s kopna, mora i iz zraka, kako se ono kaže. A mi... Eto, mi smo se svi skupa snalazili tada kako smo znali i umijeli - za kraj je poentirao Grgurev.
Vlatka Koren
PROČITAJTE JOŠ: