EKSKLUZIVNO Petmilijarditi Zemljanin uživa u ronjenju i mirnom obiteljskom životu

ZAGREB - Svijet je jučer obišla vijest o rođenju osammilijarditog stanovnika Zemlje. Titulu je ponijela ženska beba Vinice Mabasang iz Manile, pojačavši tako populaciju Filipina i globalnu demografsku sliku.

Prije 35 godina najpoznatija beba na svijetu postao je Matej Gašpar iz Zagreba. Petmilijarditi stanovnik Zemlje rođen je 11. srpnja u bolnici u Petrovoj, tijekom jugoslavenskog domaćinstva Univerzijade. Sličnom brzinom svijet je tada obišla i njegova fotografija, u naručju generalnog tajnika UN-a Javiera Pereza de Cuellara. Unatoč trajno zauzetoj poziciji u svjetskoj statistici, Matej rijetko o tome govori i uglavnom je podalje javnosti i znatiželje medija. No, ovaj veliki zaljubljenik u podmorje za Morski HR ipak je rado napravio iznimku.

- Iskreno, preletio sam samo vijest s Filipina, nisam siguran ni je li curica ili dečko (smijeh). Skroz sam izvan toga, pa sam i odbio medije koji su me zvali - priznaje Matej.

U jednom od rijetkih istupa, još u studentskim danima, ispričao je da živi kao većina prosječnih ljudi u Hrvatskoj. I danas je slično, ne osjeća se nimalo posebnim u svojoj generaciji. Isto kao i nekad, otkriva tek pokoji privatni detalj, ostatak držeći u najbližem krugu.

“Lijepa uspomena iz djetinjstva”

Matej, inače diplomirani ekološki tehničar, ostao je poslovno vezan uz kemijsku struku. Zaposlen je u firmi za proizvodnju kemikalija i laboratorijske opreme u Svetoj Nedelji. Sa suprugom i uskoro dvogodišnjim sinom živi u Zagrebu. Ovom prigodom kao i u rijetkim ranijim istupima govori kako mu titula petmilijarditog Zemljanina nije priskrbila nikakvu prednost u životu.

- Možda bi i donijela da sam se htio više afirmirati oko toga, ali poprilično sam se isključio. Htio sam da sve ostane u sjećanju u TV Kalendaru i sličnim emisijama. Samom tom činjenicom za mene se baš nije ništa promijenilo. Jedino što nosim taj pečat koji sam, ajmo reći prisilno, dobio. Nisam ga tražio, ali sam dobio pa se nekako borim s tim. Ovo je tek iznimka jer volim čitati Morski HR, ali većinom tu neku moju priču držim za sebe i obitelj, ne dam da se čačka po njoj. Možemo reći da je sve jedna lijepa uspomena iz djetinjstva, neki znamen koji nosim i ne iskorištavam ga. Recimo da se nisam brendirao od toga. Volim reći da su krivog odabrali, jer se uopće ne volim eksponirati - našalio se.

Odrastao je kao većina klinaca iz doba devedesetih, škola, igralište i druženja, ukratko klasični mali hahari, prisjeća se s nostalgijom.

Svijet se od tog vremena prilično promijenio. Pozitivno ili negativno, ovisi o perspektivi. Populacija je u ta tri desetljeća značajno narasla, s nizom vidljivih posljedica u prirodi i društvu. Matej izdvaja neke od potonjih.

Danas se živi prebrzo, konzumeristički

- Činjenica je da globalno idemo u smjeru megalomanije, sve je u znaku velikih brojki. Koliko mi se to sviđa ili ne, relativno je reći. Osobno sam zadovoljan. Vodim normalan, lijep život, dok svijet ide baš u tom nekom brutalnom konzumerističkom điru. Da je taj smjer možda pogrešniji od onog kako smo živjeli prije, vjerojatno da. Način života današnjice po mom mišljenju je prebrz. U fazi smo gdje je vrijeme ograničeno doslovno na posao, familiju, nešto malo slobodnog vremena kojeg bi trebalo biti puno više. Uglavnom se sve svodi na trku za plaćom i novcima, općenito egzistencijom - njegovo je viđenje.

Ronjenje jedan od dražih hobija

Matej ipak uspjeva balansirati između svakodnevnih obaveza i trenutaka opuštanja s obitelji, prijateljima i hobije. Jedan od omiljenih mu je ronjenje s bocama.

- Sad je mali zastoj, pošto je beba tu. Ali evo, sljedeću godinu sa suprugom se opet bacam u to. Ronimo zajedno, ondje smo se i upoznali. Inače dijelimo iste hobije. Sad čekamo da sin poraste, da ga možemo ostaviti malo dulje kod bake i djeda - dodaje.

U proteklih petnaestak godina ronio je na dosta lokacija u Hrvatskoj i nekoliko u Egiptu.    

- Jadran je prekrasan, meni nekako najljepši. I južni i sjeverni dio, ma sve zapravo. Kad me pitate za neke posebno drage lokaciju, rekao bih Viški akvatorij i sjeverniji dio Jadrana, gdje kao i na srednjem ima puno ovih morskih zidova. Volim i olupine i plićake, tako da zapravo nemam favorita. Bitno da se roni - ističe Matej.

U djetinjstvu je strast prema ronjenju dijelio s bratom i ocem roneći s maskom i perajama. Kasnije sa suprugom koju je upoznao u ronilačkom klubu “Geronimo” iz Zagreba u kojem je završio prvi tečaj. Ispunio je time veliku želju od prve zarađene plaće, a zatim i bračni jackpot. Petmilijarditi Zemljanin danas je i voditelj ronjenja.

Vidljive promjene u podmorju

Od prvih zarona do danas i sam je svjedočio nekim od brojnih promjena u podmorju. Pogotovo u južnom dijelu Jadrana, gdje kaže, ima jako puno invazivnih vrsta koje pristižu iz toplijih krajeva. Nađe se i lion fisheva, pigača, očita je promjena faune uslijed klimatskih promjena i globalnog zatopljenja s kojim ribe nalaze nova staništa i u Jadranu.

Zadovoljan obiteljskim životom u Zagrebu

Za razliku od mnogih vršnjaka, koji su život odlučili nastaviti izvan Hrvatske, Matej i supruga zasad nemaju takvih planova. Imaju tu sve što im treba, oboje rade, familije su sve na broju i zadovoljni su, kaže.

Inače, milijardita osoba više od našeg sugovornika, prema globalnoj statistici bio je Sarajlija Adnan Mević. Smije se Matej na kraju i kaže da nije upoznao dotičnog poznatog Zemljaninom u susjedstvu.

Budućnost Hrvatske populacijski ne ide u prilog. S obzirom na nepovoljne demografske prognoze, prema kojima ćemo s 3,8 milijuna stanovnika za par desetljeća moguće “spasti na dva slova”, realno je pitanje i hoće li se naraštaji njihova sina imati s kime družiti i igrati.

- Trebali bi na tome poraditi - složio se Matej kroz smijeh, prepustivši spomenute planove budućnosti i svime što će ona donijeti.

Svijet bi trebao malo usporiti

Petmilijarditi Zemljanin rado bi da čovječanstvo u bližoj budućnosti općenito malo stane na loptu. Da je manje jurnjave za onim materijalnim, a više gajenja kvalitetnih međuljudskih odnosa i uživanja u ljepoti sačuvane prirode.

Vlatka Koren