ETIČKA DVOJBA Trebamo li uzgajati inteligentne hobotnice?
Znanstveni napredak u akvakulturi uspješno se nosi s realizacijom uzgoja čak 550 morskih vrsta za ljudsku hranu širom svijeta, a hobotnica će uskoro postati najnoviji dodatak tom popisu. Ali zabrinuti tim međunarodnih znanstvenika objavio je studiju u kojoj stoji da će uzgoj ovih glavonožaca na uzgajalištima dramatično pojačati utjecaj na okoliš – i staviti nas u etičku dilemu.
Inteligentna, teritorijalna i teška za uzgoj u zatočeništvu, hobotnica može izgledati kao nekonvencionalan izbor za akvakulturu. Ipak, sve veći broj zemalja, uključujući Italiju, Australiju, Japan, Kinu i Španjolsku, pokušavaju „razmnožiti“ ove životinje, pri čemu se u zatočeništvu odgajaju male hobotnice. Japan posebno napreduje, obećavajući da će do 2020. godine uspješno proizvoditi u potpunosti uzgojene hobotnice.
No dodavanje ovog glavonošca na repertoar akvakulture, pogoršat će već ionako napet okolišni napor, pišu znanstvenici u časopisu Issues in Science and Technology.
Veliki problemi uzgoj hobotnica
Poput konvencionalnog uzgoja ribe, uzgoj većeg broja hobotnica u zatočeništvu stvorio bi velike količine fekalnog otpada koji bi otišao u okolni okoliš i zagađivao ga. Primjena antibiotik na hobotnice, nužnih za nadzor bolesti, prešla bi na sličan način u morski okoliš i tlo nad kojim se uzgajaju. Hobotnice su velike životinje, što znači da će njihov uzgoj zahtijevati više prostora, što će najvjerojatnije dovesti do uništavanja prirodnog staništa u slučajevima kada se životinje nalaze u kavezima. Problem je to koji već sada stavlja veliku mrlju na dosadašnji razvoj akvakulture.
Ali od svega bi možda najveća prijetnja koju znanstvenici predviđaju, mogla biti činjenica da su hobotnice mesožderi kojima trebaju ogromne količine hrane, sastavljene uglavnom od divljih ulovljenih riba. Već danas akvakultura koristi trećinu globalnog ulova ribe. Hobotnice imaju omjer konverzije hranjenja od 3 naprema 1, što znači da im je potrebna tri puta veća tjelesna težina da bi se održali. Stoga bi se proizvodnja velikih količina uzgojene hobotnice negativno odrazila na ionako loše stanje globalnog ribljeg fonda i morski sustav u cjelini.
Osim utjecaja na okoliš, hobotnice je također puno teže osigurati u zatočeništvu od uobičajene ribe, upozoravaju znanstvenici. Studije ukazuju na impresivne kognitivne sposobnosti hobotnice i njihovu složenost u ponašanju. Dodatna istraživanja diljem svijeta ustvrdila su da se radi o najinteligentnijim životinjama u oceanu zbog čega je Deklaracija o svjesnosti iz Cambridgea iz 2012. godine svrstala među bića koja osjećaju, baš kao i sisavci i ptice. Hobotnice prepoznaju ljudska lica, rješavaju zadatke (a točne odgovore pamte mjesecima), a uz sve to, postoje i dokazi da osjećaju bol i patnju.
Konvencionalna akvakultura – u kojoj su životinje zatvorene u prepunim zatvorenim prostorima – bila bi neprikladna za potrebe tih životinja. Kao životinje koje su pretežno samotnjaci, često su agresivne i prema drugima u svojoj blizini. Ako bi se uzgajivači potrudili udovoljiti svim potrebama, vjerojatno bi im trebalo više prostora, što bi pak utjecalo na neke od već postojećih okolišnih izazova akvakulture.
Prekomjerni izlov doveo ih gotovo do istrebljenja
Iako se čini da bi prethodni razlozi temeljito izmijenili racionalno razmišljanje o ugoju hobotnica, postoje snažni financijski poticaji koji pokreću ovu novu akvakulturnu industriju.
Divlje zalihe ovih životinja postupno se iscrpljuju prekomjernim ribolovom, objašnjavaju znanstvenici. Paralelno s tim, rastuće tržište hobotnica, uglavnom u bogatim zemljama, potiče istraživanja i ulaganja u ovaj unosan, iako vrlo izazovan, oblik akvakulture. Kako investicije rastu, znanost strahuje da bi tehnologija “farmi hobotnica na industrijskom nivou” mogla postati stvarnost.
Na kraju, ovu ekološku zagonetku znanstvenici ostavljaju kao priliku za izbjegavanje zabluda i pogrešaka koje smo već napravili industrijskom proizvodnjom hrane na našem planetu. „Postoje bolje upute za budućnost poljoprivrede“, kažu znanstvenici i upozoravaju da hobotnicu zapravo uopće ne bi trebali uzgajati ili čak je uopće jesti. U suprotnom ćemo uskoro svjedočiti dodatnom zagađenju mora ili izumiranju još jedne vrste.
D.G.