FOTO Mjesec i pol dana nasukanu jedrilicu u najljepšoj mljetskoj uvali nitko ne dira
MLJET – Ekološki aktivist i fotograf Romeo Ibrišević nakon niza uspješnih akcija čišćenja okoliša, u kojima se takoreći specijalizirao na vađenje olupina, svratio je do omiljenog mu otoka Mljeta, gdje se načuditi nije mogao napuštenoj jedrilici koja već tjednima stoji nasukana, a da nitko ne zna – tko bi je trebao odsukati…
– Nakon više od dugih mjesec i po dana, nakon baš svih napora stanovnika i predstavnika Mjesnog odbora Saplunara g. Ivo Pitarević, najljepše uvale na Mljetu, zaštićenog krajolika pod nadzorom Javne ustanove Nacionalni park i Stručne te Nadzorne službe NP Mljet kao i Općine Mljet i njenog komunalnog redara (Antonija Nusskern Lazo) i Komunalnog poduzeća Mljet, Lučke kapetanije, mljetski stanovnici i turisti, posjetitelji planinari, ekolozi,… ponavljamo još jednom – nema odgovora ni postupanja – priča nam iznervirani Romeo Ibrišević.
– Dakle, sve je učinjeno od temelja ovog društva, ali nema spoznaja! Što se čeka vadimo, nosimo, …ali…! Koje su adrese i odgovori vlasnika broda? Koji su troškovi nelegalnog priveza broda, vađenja broda, rada svih nadređenih, moguća stanja i posljedice…..? Ima li tu sumnji i nejasnoća oko svega i sviju u ovoj nesretnoj situaciji. Ima li samo štete, isplativosti a daj Bože i koristi? Pitanja se množe, priče, tračevi, sumnje, traju, jačaju, stvaraju lošu atmosferu, ali ništa nova (Oliver Dragojević) pjesma i pisma, nam samo preostaje. i na početku i na kraju – Nikom ništa – poručuje.
– Vjetrovi, valovi, morske struje doniješe po ne znam koji put u proteklih recimo 30 godina stiropor, gumu, plastiku, drvo svih vrsta i formi, struktura, funkcija, sadržaja…i nikom ništa. A vitar puše, nek samo puše. Vjetar je razbio i prateću barku jedrilice…!
Mali milijun pitanja u srcu lijepe, zaštićene prirode koja postaje neodrživi okoliš….! Očigledno priča nije prosta već prosto proširena. To je negdje oko pluskvamperfetka…!
Zore sviću, noći padaju, turisti dolaze. Zna se što bi bilo sa krivo parkiranim vozilom na nekoj površini, sa olupinom mog automobila a na moru i kraju pitanja i dileme….?Tko je vlasnik, koji su pravni aspekti i pravni statusi problema? Koji su financijski i materijalno-tehnički aspekti sanacije,…? Tko je dirigent a tko prva violina i truba orkestra koji brine….? U asortimanima prirodnih vrijednosti i društvene valorizacije vlasnika, vladara, poduzetnika i poslodavca samo stanodavac zna na čemu je… Nastavlja se…? Pa se pitam ima li kraja, ima li kraja…! – poručuje Ibrišević.
D.G.