FOTO Morsko kajakarenje Split – Jabuka 2022.

Odveslao sam kajakom do svih naseljenih otoka u Hrvatskoj 2012. godine. Odveslao sam do svih svjetionika iz 19. stoljeća u Hrvatskoj u 2019. i 2020. godini. Šta mi je još preostalo od otoka gdje kajakom nisam bio? Svetac, Brusnik i Jabuka.

Odlučio sam to ostvariti ove godine, pa sam sa prijateljom Slavenom, purgerom u Komiži, dogovorio odveslati do spomenutih otoka koje kajakom, niti motornim brodom, nisam do neki dan posjetio. Plan je bio, krajem kolovoza, odveslati unutar četiri dana do spomenutih otoka. Nažalost, na dan polaska iz Komiže, Slaven je dobio informaciju zbog koje je morao ostati u Komiži. Nije mogao uzeti četiri slobodna dana unutar turističke sezone pa sam ponovno sam otišao veslati do Brusnika i Svetca. Kad sam već došao u Komižu kajakom, te računao veslati četiri dana po idealnim vremenskim uvjetima na moru u viškom arhipelagu, morao sam barem odveslati do spomenuta dva otok. Na dan kada sam mogao odveslati na Jabuku, vremenski uvjeti su bili savršeni za veslanje i povratak s Jabuke, ali nisam. Rekao sam Slavenu da ćemo zajedno doveslati do Jabuke, tako da sam odgodio avanturu za neki drugi put.

Taj drugi put smo odlučili da bude na kraju turističke sezone, posljednji tjedan u listopadu, kada je dan još uvijek dovoljno dug da odveslamo do Jabuke i da se vratimo na Svetac po danu. Ovaj put sam odlučio pozvati još nekoliko prijatelja koji veslaju kajakom po moru, profesionalno kao vodiči grupa u morskom kajakarenju. Tjedan dana prije polaska, vremenska prognoza nam nije išla u korist. Nakon svih ovih sušnih i ne vjetrovitih dana u Dalmaciji, posljednji tjedan u listopadu najavljeno je Jugo. Kao vođa i organizator ekspedicije odlučio sam ne odustati, te biti optimističan da će Jugo biti kratkotrajno što se na kraju ostvarilo.

U ponedjeljak smo došli u Komižu, trajektom za Vis iz Splita. Pripremili smo kajake, te odveslali do uvale Barjoška, gdje smo prvu noć prespavali na Visu. Bilo je 10-ak čvorova Juga, ali uvala je zaštićena od spomenutog vjetra tako da smo imali vrlo ugodne uvjete na mjestu noćenja. Drugi dan smo krenuli veslati prema Brusniku, koji se nalazi 11 NM (21 km) zapadno od Visa. Jugo do 10-12 čvorova nam je bilo u lijevi bok s valovima nešto manjim od 1 metar. Jedna osoba je imala malih problema zbog nepunih četiri sata veslanja valovitim otvorenim morem, ali prijatelj i ja, koji smo višegodišnji vodiči grupa kajaka na moru, te smo sudjelovali na nekoliko tečaja u morskom kajakarenju smo spomenutoj osobi pružili potrebnu asistenciju pa smo svi doveslali do Brusnika.

Oduševljeni jednim od dva otoka u Hrvatskoj, izgrađen isključivo od magmatskih stijena, napunili smo baterije da odveslamo do Svetca. Veslanje od Brusnika do Svetca trajalo je nešto manje od 60 minuta, gdje smo planirali provesti sljedeće dvije noći. Manji dio ekipe je odlučilo odmoriti i prošetati malo po otoku Svetcu, dok je većina odveslala oko Svetca. Sjeverna strana spomenutog otoka je bila u zavjetrini, tako da smo uživali u potpuno mirnom moru koje sjeverna strana pruža kada je južina. Navečer smo se uživali u društvu Francija Zanki, jednog od rijetkih stanovnika otoka Svatac, koji provodi većinu godine na ovom izuzetno izoliranom otoku.

Treći dan ekspedicije smo se probudili u 5 sati ujutro, kako bi se spremili za 12 sati boravka na otvorenom moru. Svih 8 kajakaša, smo krenuli veslati u izlasku Sunca oko 7 sati ujutro. Nakon 5 sati veslanja došli smo napokon do fascinantne stijenovite piramide, hridi Jabuka. Oduševljanja nije bilo kraju. Kajake smo izvukli na stijene otoka jer je more bilo izuzetno mirno, što smo zahvalili grčkom bogu mora, Posejdonu. Pola ekipe se ostalo kupati, a četvero smo krenuli na uspon prema vrhu Jabuke. Uspon je vrlo zahtjevan jer je stijena nekompaktna i lagano se odlama. Dvoje nas je nastavilo do vrha dok su ostali dvoje odustali, pošto je silazak puno kompliciraniji i opasniji nego uspon. Slovenac Tomaž i ja smo uživali 10-ak minuta na vrhu, pa smo krenuli natrag istim putem odraditi silazak. Moram priznati da sam se okupao u znoju pri silasku jer se stijena često odlamala na određenim strmim dijelovima ovog otoka, ali smo sigurno i vrlo brzo došli natrag do kajaka.

Kada sam sjeo u kajak, bio sam ushićen kao kada sam doveslao do Palagruže, ali ovaj put što sam uspio doveslati sa cijelom ekipom do Jabuke, popesti se na vrh, popiti najdraže pivo na vrhu i okupati se usred pučine Jadranskog mora. Slijedio je povratak prema Svetcu, a to je 5 sati veslanja otvorenim morem nakon već odveslanih 5 sati.

Radi sigurnosti smo angažirali Darka Zankija sa brodom Odysseus, koji nas je pratio u povratku prema Svetcu. Dvoje članova ekipe ukrcalo se na brod odmah na Jabuci, a novih dvoje ljudi koji su došli spomenutim brodom do Jabuke su odveslali sa ostalih šest članova ekipe natrag do Svetca. Doveslali smo natrag na Svetac nakon zalaska Sunca pa smo počeli slaviti uspjeh koji smo ostvarili.

Četvrti dan smo imali laganije veslanje, samo četiri sata veslanja otvorenim morem do Biševa. Darko Zanki nas je otpratio do uvale Porat, gdje su dodatna dva člana ekspedicije s njim otišli natrag u Komižu, dok su Slovenci Jani i Tomaž odveslali u isto mjesto kako bi u petak došli natrag u Sloveniju. Posljednji dan ekspedicije smo preostalih šest članova ekipe odveslali oko Biševa do Komiže, gdje smo završili ovu jedinstvenu avanturu veslanja kajakom po moru.

Osim što smo ostvarili vlastitu želju doveslati do Jabuke kajakom, ova ekspedicija je još jedan pothvat kojim želim javnosti dokazati koliko je morski kajak kvalitetno plovilo na moru sposobno za veslanje najotvorenijim predjelima Jadranskog mora. Profesionalni kajak za more je plovilo koje je sposobno ploviti najzahtjevnijim morem, ali sve ovisi o kajakašu koji se nalazi u spomenutom. Svi članovi ekipe su višegodišnji kajakaši, od kojih su većina vodiči grupa kajakaša na moru. Za ovu ekspediciju potrebno je biti u izuzetno dobroj fizičkoj kondiciji, ali također imati znanja i vještina upravljanja kajaka na zahtjevnom moru. Voditelj grupe na ovakvim ekspedicijama mora biti vrlo iskusna i odgovorna osoba, koja može kontrolirati svaku situaciju koja se dogodi tijekom ekspedicije. Kao jedan od najaktivnijih i vrlo iskusnih kajakaša na moru u Hrvatskoj, usudio sam se organizirati ovu ekspediciju. Većina članova ekspedicije su članovi novoosnovane Udruge Morsko kajakarenje Split, čiji su jedni od glavnih ciljeva promocija morskog kajakarenja u Hrvatskoj, ali također edukacije općeg građanstva o ovom obliku rekreacije koji je neorganiziran na državnoj razini.

Čestitam svim sudionicima ekspedicije: Slaven, Jani, Tomaž, Boris, Dejan, Dražen, Iris, Radmila, Ben, te Franciju i Darku.

Marko Kovač

PROČITAJTE JOŠ: