Godišnje gotovo pola tone hrane Hrvati bace u koš za smeće, a posebno za blagdane

Od sarme, francuske salate, pečenja, purice, mlinaca, suhih i kremastih kolača, batata i pogače – svega se nađe na blagdanskom stolu. No, što s hranom koja ostane?

Što kažu građani?

- Starci žive sami, brat živi s curom i tako, pa se skupimo. Ove godine smo malo bili boležljivi pa se nije previše jelo, ali standardno, purica, mlinci, kolači. Al’ ništa previše - kaže jedan građanin.

Što s hranom koja završi u smeću?

- Jednostavno, ljudi su takvi, rastrošni i to, ne znam. Mi smo podijeli što smo imali, napravili smo dosta toga, nije ostalo puno, ali mama da meni, da bratu i tako - dodaje on.

- Racionalno kuham, nešto se smrzne, da se podijeliti. Nastojimo što manje hrane bacati, moja kći je moj stabilizator, svaki put me podsjeti ‘Mama znaš li ti koliko djece gladuje u svijetu, a mi se razbacujemo hranom - navodi jedna gospođa.

- Purica je bila, picek i mlinci. Ništa spektakularno, ribu nismo ove godine, inače bi to vjerojatno napravili. Kod nas se sigurno ne baca, jer ta kanta sam ja, što god ostane kolača, krumpira i mesa, što god ostane, to se počisti. Nas ima puno, nas ima petero. Da se razumijemo, puno se napravi, ali to i na kraju pojedemo - dodaje još jedan građanin.

- Ja ono šta spremim podijelim, sebi najmanje da ne bi puno jela - dodaje druga gospođa.

Od same proizvodnje trećina proizvedene hrane završi ni više ni manje kao otpad, što zapravo po statistikama znači da 70% hrane završi u košu za smeće. To je oko 1.3 milijarde tona hrane koja na svjetskoj i globalnoj razini završi u košu za smeće.

Oko 400 000 tona otpada je ono što Hrvati proizvedu između ostalog i za blagdanskim stolom. Neke od preporuka vezane za same udruge koje se bore protiv hrane kao otpada, a vezane su za koncept “od polja do stola”, vezane su uz samu kupovinu ovih namirnica.

Naime, kada idete u samu kupovinu kako biste spriječili nastanak viška hrane i u budućnosti otpada, možete napraviti spisak namirnica koje su vam potrebne na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj bazi. Ona druga stavka koja je itekako bitna vezana je uz same deklaracije i uz datume koji su ispisani na samim friškim i sirovim proizvodima.

Naime, najviše se bacaju mliječni proizvodi, povrće i voće te taj otisnuti datum služi kao regulacija kako biste znali procijeniti kvalitetu u dugotrajnosti hrane, no samu kvalitetu najlakše ćete provjeriti kada otvorite kutiju i provjerite kako pojedini proizvod funkcionira.

Jedni bacaju, drugi – gladuju

S jedne strane hrana se baca, a s druge 795 milijuna na svijetu je gladnih. Iako postoje udruge koje pokušavaju zakonski regulirati donacije hrane, provedba je i dalje manjkava. U humanitarnoj pomoći prednjači – crkva.

“Naši planovi su uvijek isti. Nahraniti gladnoga i da se tko god dođe na naš svetoduški brežuljak osjeća dobrodošao.”

Peticija, kampanja, udruga pa čak i radnih skupina u sklopu ministarstva poljoprivrede i gospodarstva da se zakonom regulira zdravija, održivija i manje štetna prehrambena okolina ima. No, ljude je potrebno informirati i potaknuti, piše N1.

I.G.