Hrvat koji gradi škole u Africi: „Podsjećaju na naše svjetionike usred ničega“

Postoje ljudi koji stvaraju i odašilju svjetlo drugima. Za pomorce to su svjetioničari, a za siromašne – dobročinitelji. Svjetlost dobročinstva ide u daleku Tanzaniju, odakle nam se javio volonter s dugogodišnjim stažom, Zoran Jagec. Već dulje vrijeme tamo uporno gradi škole i tako donosi tračak nade onima, kojima je to najpotrebnije. Nama vrlo svakodnevno, ali djeci buša to je sve. Mjesto za druženje, mjesto za učenje, mjesto za igru. Sama činjenica da ispred škole gori žarulja cijelu noć, Jagecu predstavlja još jednu pobjedu i kaže: „To me podsjeća na naše svjetionike. Tamo negdje u bušu, vide se svjetla škole.“

Donosimo vam jednu dobru priču, kako bismo na tren skrenuli pozornost sa svakodnevne negativnosti, žutila i politike. Zoran Jagec nam se javio iz Tanzanije nakon što je uspješno završio projekt; sagradio je djeci još jednu školu. Opisao je ukratko svoj humanitarni put.

– Ovo nam je treći projekt. Prvi je bio u Kambođi 2016 g. u selu Tonleisar, gdje smo napravili uređenje škole od popravka krovišta, vrata, prozora i obnove zidova. Donacija četkica i pasta za zube, dresova hrvatske nogometne reprezentacije… Nakon toga u selu Pongro gdje sam prebivao za vrijeme radova prošle godine, nabavio sam za mjesnu školu pumpu za vodu i cijevi. Zatim sljedeći projekt je  izgradnja škole u Masaai selu Mogero, Rujewa, Tanzanija. Škola za predškolce i prva dva osnovne. 2018. godine, kaže Jagec i pojašnjava što sad trenutno radi.

– Ovaj projekt je izgradnja također (ja to zovem školica) škole za predškolce i prva dva razreda osnovne. Bit će obuhvaćeno oko 150 djece (točan broj je ovdje teško dobiti) iz tri sela, Mwanza, Arusha i Maseremo, plemena Sukuma i Masaai. Distrikt Mbarali, grad Rujewa.

Koliko koštaju svjetionici u bušu?

– Svaka škola dobije i solarni sistem, to je do sad bila uvijek prva struja u tim selima! Koriste se za osiguranje škole, tako da žarulje svijetle ispred i iza škole cijelu noć, pa me tako podsjećaju na naše svjetionike. Tamo negdje u bušu vide se svjetla škole. Malo poetski…kao putokaz za buduće generacije ka boljem životu.

Tu imaju mogućnost i da napune svoje mobitele tako da ne moraju po gradu tražiti gdje će napuniti baterije.

U ovom slučaju gradi se velika učionica i ured za učitelje. Zbog nedostatka novca išli smo na tu varijantu. S tim da smo u dogovoru s lokalnim vlastima i nastava će se odvijati u dvije smjene.

Taj tip školice iznosi cca 4500 €, možda malo više ako se ide u nabavku cijelog inventara kao klupe ili stolice ali to nije presudno. Bitno je da oni dobiju školu!!!

Drugi tip je veća škola s dva velika razreda i uredom za učitelje i iznosi cca 7500€. Moram napomenuti da je tu uključena i izgradnja toaleta za klince i posebno za učitelje.

Znači, od tih iznosa možemo reći još 1000 € ako se ide u nabavku cijelog inventara.

Koliko škola je uspješno izgrađeno i koji je bio tvoj prvi poriv za tom humanom gestom?

– Krenulo je od mog prvog 4-mjesečnog putovanja jugoistočnom Azijom; Tajland, Kambođa, Vijetnam, 2013/14 . U Kambođi sam upoznao sadašnjeg prijatelja Un Nhan (ima i vlastitu humanitarnu organizaciju) koji je pozvao nas par gostiju na obilazak sela izvan turističkih ruta gdje nam je pokazao stvaran život. Tu sam vidio i školu za engleski jezik koju je organizirao Un, jer tada nisu imali organiziranu nastavu u školama za engleski jezik.

U razgovoru me pitao bi li volio volontirati, a kako mi je to zvučalo malo daleko, razgovor je na tome i stao. Ali (legendarni veznik) tu sam počeo razmišljati kako i na koji način bi mogao pomoći. Povratkom u Zagreb nisam prestao misliti o tome i kako je želja rasla, došao sam do odluke da bi na ovaj način, izgradnjom ili obnavljanjem škola najbolje pomogli djeci kojima je to jedini način da im se omogući školovanje. Znamo što to znači za djecu u takvim društvima – jedina šansa za imalo boljim životom.

https://www.facebook.com/ClassByClass/photos/a.1639449032964900/2273987416177722/?type=3&theater

Ovo je druga škola koju ćemo izgraditi, uz jednu koju smo obnovili.

To pratimo i donacijama dresova, četkicama i pastama za zube, školskim priborom, bilježnice, gumice – sve je dobrodošlo!

I najbitnije za kraj, tu sam kod don Ante Batarela, našeg misionara s najduljim stažem, cca 40-ak godina je u Ruewi, u Tanzaniji.

On mi je zbilja od velike pomoći u svakom pogledu ovdje, kao i Michael Mwankugile, naš član iz Tanzanije – pojašnjava Jagec.

https://www.facebook.com/ClassByClass/photos/a.1639449032964900/2261663534076777/?type=3&theater

Kako dobri ljudi mogu pomoći i što je potrebno da se dovrši započeto?

– Naš cilj i ideja je izgradnja škola za djecu u ruralnim dijelovima, gdje djeca imaju slabe ili nikakve uvjete za školovanje. Moto, idemo opismenjavati djecu. Nisu to nikakvi veliki projekti ni škole ali puno znače  prvenstveno za tu djecu a isto tako i za te lokalne zajednice.

Nastavljamo i dalje s našim radom i u planu su nove škole. Najbolje mogu pomoći donacijom na žiro račun „Class by class“. Evo i podataka:

IBAN: HR9624840081107415223

SWIFT: RZBHHR2X

VAT (OIB): HR07804639834

Za ovaj projekt treba još manji dio, ali u slučaju većeg iznosa, sredstva bi se iskoristila za nabavku klupa i ostalog školskog materijala – priča u dahu Zoran Jagec koji je u Tanzaniju ponio i majicu portala kojeg i tamo čita, ali radi one gornje simbolike za koju često ponavlja: „Afrika je kao more, a te škole su svjetlo u tami“.

Valja podsjetiti da je upravo ova ekipa snimila viralni video podrške hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji od učenika ovih škola

D.G.