Ronilački stručnjak za podvodnu mehaniku za Morski HR: "Ovakve neozbiljne ronilice s posadom napuštene su 1980-ih!"

Što je moglo poći po zlu, kod nestanka dubokomorske ronilice Titan koja u posljednje vrijeme turiste dubokog džepa spušta do olupine Titanika na dubinu Atlantika od 3800 metara? Teorija je bezbroj, no prije svega se postavlja pitanje sigurnosti i opravdanosti spuštanja ljudi na dubine gdje je tlak toliko snažan da može smrskati gotovo bilo što. Za odgovor smo pitali hrvatskog stručnjaka iz Splita, s trenutnim adresama u Londonu i Aberdeenu. Marko Hranilović radi s kompanijom Subsea7, saturacijski je ronilac, ronilački tehničar, sa subspecijalizacijom za podmorsku mehaniku.

Kako stoji na stranici tvrtke OceanGate, riječ je o podmornici dugoj 6,7 metara i teškoj više od deset tona, koja može zaroniti do 4000 metara dubine. Ima kamere, svjetla i skenere za istraživanje okoliša. U podmornici se nalaze i boce s kisikom koje osiguravaju 96-satnu opskrbu.

Ozbiljna podmorska industrija sebi ne dozvoljava ovako neozbiljna plovila

Što je moglo poći po zlu?

- Malo je činjenica tu. Operater ekspedicije isto puno toga taji tj nije objavljeno, kao neki zapisi sa black boxa komunikacija, kad je došlo do gubitka komunikacije itd. Postoje dva scenarija, jedan je popuštanje tlačne posude, (komore, kapsule) koji je munjevito fatalan. I drugi gubitka pogona. Samo gledajući tu ronilica ne mogu se oteti dojmu koliko je jadna i na kolikom budžetu je bila rađena. U Offshore naftnoj industriji (u kojoj sam radnik već 20 godina) naši ROV radne klase imaju veće thrustere i više njih - kazuje nam Marko Hranilović.

Pada mi na pamet paralela sa zrakoplovima. Oni se nakon određenog broja sati rada obavezno servisiraju do detalja. Kako je to s ovakvim plovilima koji su izloženi jednako, ako ne i enormno većim naporima?

- Dakle ono sto moramo razlikovati i kod povlačenja paralele sa zrakoplovima i općenito komercijalnim plovilima je da moraju spadati određenom certifikacijskom registru. Za zrakoplovstvo ne znam koje je to međunarodno tijelo koje određuje program održavanja, za more tj. podvodnu konstrukcionu industriju u energetskom sektoru gotovo svaka kritična komponenta mora imati svoj certifikat - pojašnjava.  

Rade u sivoj zoni međunarodnih voda

- Frekvencija atesta (prekolačnih, funkcionalnih, vizualnih pregleda, testova preopterećenja, itd itd) ovisi o dokumentu koji se zove Plant Managemant Sistem) takav brod kao cjelina bi morao imati PMS koji je kombinacija frekvencije pregleda opereme zadane od certifikacijskih tijela (Tzv Third Party) i njihovog (in house pravilnika). Tako se to radi u komercionalnoj industriji na razini visokih osiguranja i pružanja usluge klijentima kao sto su naftne kompanije.

Pitanje je, je li ovaj ekspedicijski operater, radio u sivoj zoni? Naime, u međunarodnim vodama, bez inspekcije klijenta (primjerice, naš svaki ronilački brod mora proći IMCA audit, koji se odnosi samo na ronilački sistem) ovi doslovno su mogli ne imati nikakvu vanjsku inspekciju.

U takvim situacijama je moguće i da se klijentima koji su pojedinci avanturisti daju ugovori koji ih lišavaju svake odgovornosti za gubitak života. Jednom riječju kauboji, na divljem zapadu debelog mora međunarodnih voda. To je moje mišljenje sada. Ne tvrdim da je 100% točno, jer uopće ne poznajem tehničku strukturu i profesionalni ustroj tog operatera. Ali mislim da je puno toga bilo u sivoj zoni, sve se radilo na budžetu pod istim krovom - kazuje.

Dubokomorske ronilice s posadom zbog sigurnosnog rizika napuštene još 1980-ih!

Netko mora dati zeleno svjetlo, odnosno ne može valjda podmornica neograničen broj puta zaroniti na 3800 metara jer je zadnji put "bilo sve ok"?

- Integritet tlačnih posuda provjerava obično Lloyds ili DNV. Ali moja poanta je da postoje pravilnici koji se primjenjuju u zrakoplovstvu je čak i privatni avioni moraju spadati pod ista pravila zbog ugrožavanja zajedničkoj zračnog prostora.

U podvodnoj industriji (energetski sektor nafta plin) podmornice tj. ronilice sa posadom su kao koncept napuštene već 1980ih jer predstavljaju pre velik rizik tj princip je staviti čovjeka pod more ako jedino bas moraš) bez posadne ronilice tzv. ROV su preuzele industriju, jer nema rizika za posadu a operater može obaviti isti posao iz kontrolne sobe ‘leteći’ sa slikom kamera i sonarom, i upravljajući manipulatorom ili dva (mehaničkim rukama) iz iste kontrolne sobe.

Jedini razlog zašto koriste nas ronioce još uvijek je sto smo brži, ljudske ruke rade ipak brže nego manipulatori. Ovakve ronilice su danas samo teritorij avanturista, nemaju mjesta u komercijalnoj industriji, i tako često ne spadaju ili si mogu dozvoliti da ne spadaju pod istu certifikaciju i standarde - pojašnjava nam ovaj stručnjak podvodne mehanike i ronilački profesionalac.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ: