Hrvatski znanstvenici upozoravaju: "Treba prekinuti izlov jakobovih kapica, a prevelik izlov prijeti i drugim vrstama"

Ugroženih vrsta je jako puno. Popis je dug. Jedini izuzetak je tuna, i to atlantska plavoperajna tuna, jedina vrsta ribe u Jadranu kojom se sustavno gospodari, ističu Milena Mičić i Žana Moslavac koje su se upravo vratile sa znanstveno-edukativnog skupa održanog na otoku Krku, hrvatskom eko-lideru.

Trebalo bi potpuno prekinuti izlov jakobovih kapica, kapešanti iz Jadranskog mora! Prevelik izlov prijeti i raku kozorepcu kojeg također jedemo. Sipama, bijelom muzgavcu, bodljikavom volaku, triljama čiji je izlov sad dva puta veći od održivog.

U prelovu je srdela, inćuni, oslić čija smrtnost je dva puta veća od održive, zatim dubinska kozica - tri puta veća smrtnost od održive, list je u sjevernom Jadranu u opadanju… Popis je dug, a vjerojatno nije cijeli. Jedini izuzetak je tuna, atlantska plavoperajna tuna, jedina vrsta ribe u Jadranu kojom se sustavno gospodari.

Sve su to dokazali hrvatski znanstvenici i njihova poruka je - smanjiti ribolovnu smrtnost u Jadranu, prenose za Glas Istre biologinje iz pulskog Aquariuma Milena Mičić i Žana Moslavac, koje su se nedavno vratile s konferencije "Klimatske promjene i očuvanje ekosustava Jadranskog mora", treće po redu održane na Krku, hrvatskom eko-lideru.

- Mada se i hrvatski turizam poziva na održivi razvoj i potvrđeno je da suvremeni turisti sve više traže održive turističke destinacije, proizvode i usluge, i dalje imamo betonizaciju i nasipavanje plaža, buku na moru te masovni turizam koji povećava potražnju za svim spomenutim već prelovljenim vrstama. Vodimo se geslom, rečeno je na skupu, dok traje, traje; kad, ako ne sad; ako ne uhvatim ja, netko drugi će. Da bismo održali biološku ravnotežu, potrebna je sinergija, zajedničko djelovanje države, struke, znanosti i obrazovanja, da se planski upravlja morskim resursima. Kod nas je problem to umrežavanje, kratkoročno planiranje, želja za profitom, plus klimatske promjene - kažu naše biologinje.

Dr.sc. Milena Mičić po struci je oceanologinja, doktorica bioloških znanosti, ekotoksikologinja, popularizatorica i edukatorica znanosti o moru te europski akvarijski kurator. Žana Moslavac je biologinja, u Kopru završava diplomski studij konzervacijske biologije.

Na Krku je, kažu, došao do izražaja interdisciplinarni pristup klimatskim promjenama, o čemu su govorili različiti znanstvenici, fizičari, kemičari, oceanografi, biolozi, morski biolozi, geolozi, klimatolozi…

- Bilo je govora i o posidoniji, morskoj cvjetnici koje u Puli, nažalost, imamo jako malo, samo na Stoji, a imamo je na Brijunima, od Rta Kamenjaka pa nadolje. Zašto je bitno da te cvjetnice ostanu na plaži? Nama i turistima ne sviđa se kada njezino lišće opada i dođe do obale, ali, recimo, na plaži Sakarun na Dugom otoku, koja se predstavlja kao tropi Jadrana, čuva se posidonija jer ona zadržava pijesak. Bez nje došlo bi do erozije plaže, nestao bi pijesak, danas-sutra ne bismo uopće imali tu plažu. Cijeli ovaj skup je pokazao važnost umrežavanja i sinergije između znanosti, dakle struke, obrazovnog sustava i državnih tijela, onih koji odlučuju - kaže Mičić.

Tropikalizacija, ili uljepšavanje obale nasipavanjem također dovodi do pustinje u moru, što se kod nas, recimo, vidi u Valbandonu i Fažani.

- Na priobalnom području, i to cijelog Mediterana, ne samo Jadrana, previše je masovnog turizma. Moramo održati prirodno stanje obale zbog niza problema koji nastaju ako se toga ne držimo. Kad nasipavamo obalu, živi organizmi na tom području pate, oni koji mogu pobjegnu, a oni sjedilački bivaju zatrpani. Riblja mlađ, recimo, koja se dolazi hraniti u priobalje, mi to zovemo morski vrtić, ako se nema gdje skriti od predatora, ne može tu ni opstati - objašnjava Mičić.

- Nijedna županija osim Šibensko-kninske, ističe, nema izrađen Obalni plan koji se temelji na Protokolu o integralnom upravljanju obalnim područjima u Sredozemlju i uključuje Analizu ranjivosti obalnog područja pri čemu se procjenjuje utjecaj klimatskih promjena na najvažnije obalne resurse, a cilj je dobivanje informacija koje bi pomogle da se prilagodimo i smanjimo negativne posljedice. Temeljem te analize provodi se i prostorno planiranje. Nužno je da sve županije imaju ovakav plan. Promjene su tu, nema povratka - kaže Moslavac.

Do podizanja morske razine zaista dolazi. Akademik Mirko Orlić s Geofizičkog zavoda Prirodno-matematičkog fakulteta u Zagrebu podsjetio je da su promjene u klimi prirodni zemljini ciklusi, ali ih ljudska aktivnost osnažuje, čini ih naglijima. Od početka 20. stoljeća globalna temperatura zraka povisila se za jedan stupanj, što zakonodavcima zvuči kao zanemariva brojka, ali se tu događa niz kaskadnih posljedica, također povezanih s ljudskim djelovanjem. Predviđa se da će se do konca ovog našeg stoljeća globalna temperatura podići do 4,7 stupnjeva, ako se ne smanji emisija stakleničkih plinova. Do početka 20. stoljeća globalna razina mora porasla je za 20-ak centimetara, a do kraja ovog stoljeća se predviđa rast između 59 i 97 centimetara! Pravi primjer je Venecija koja već trpi posljedice - ističe Mičić.

Pulske biologinje na skupu su govorile o utjecaju klime na populaciju glavatih želvi u Sredozemlju. Znamo da je pulski akvarij i oporavilište za jadranske kornjače.

- Porast razine mora vrlo vjerojatno će poplaviti gnjezdišta morskih kornjača, a posljedica zagrijavanja mora bit će prevladavanje ženki u populaciji, što je dugoročno prijetnja i opstanku. Temperatura pijeska određuje im spol, na ispod 29 stupnjeva rađaju se mužjaci, na više Celzija ženke. Akademik Orlić, uz opasku da novo ledeno doba dolazi tek za približno deset tisuća godina, naveo je podatak da je ljeti površinska temperatura Jadranskog mora prije bila 25 stupnjeva, a sada je 27, to je znanstvena činjenica.

Temperature i salinitet su uvijek u sinergiji, utječu na cirkulaciju cijelog mora. Brane kakve imaju Venecija i neki gradovi u Nizozemskoj, to je jedan način, međutim, to mogu samo bogate zemlje. Kartu ranjivosti i obalni plan svatko treba imati, klima se mijenja i ta se promjena ubrzava, zaključak je akademika Orlića - kazuje Mičić.

Poplava meduza i rebraša

Što možemo napraviti? Prvo, istražiti, zatim ublažiti i prilagoditi se. Političari također imaju veliku funkciju u tome, istaknuto je na skupu. Zašto o toj temi upravo na Krku? To je otok na kojem se, zahvaljujući tvrtki Ponikve, otpadom gospodari na održiv način, energetski je neovisan, bez stakleničkih plinova. Ispred cijele Hrvatske su. Primjeri dobre prakse postoje, treba ih samo popularizirati i preslikati.

Je li i navala meduza, klobuka i rebraša duž zapadne istarske obale, na veliku žalost kupača, posljedica klimatskih promjena? To je problem koji bi mogao zanimati i turistički sektor.

- Istra je više pogođena tom masovnom pojavom u odnosu na ostatak Jadrana, a razlog je što je more ovdje zatvorenije, pliće, mirnije. Dr.sc. Davor Lučić iz Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, koji se bavi istraživanjem želatinoznih planktona u Jadranu, kamo spadaju i meduze te morski orasi, rekao je da je zima prije bila hladnija, da je rast temperature mora potencijalni uzročnik restrukturiranja čitave zajednice planktona, recentno je osiromašenje sjevernog Jadrana nutrijentima.

Taj temperaturni skok meduzama odgovara, potiče ih na razmnožavanje i pojavljuju se i u drugim dijelovima godine, u kojima ih nekad nije bilo. Zadnje dvije godine, sjećamo se, istarski ribari nisu mogli ni izaći na more koliko je bilo morskih pluća, morske koče su pucale pod njima. Problem je i kada uginu ti organizmi, što se događa s tom organskom masom. Jedna meduza može imati pet kilograma, zamislite cijelu populaciju koja umire i pada na dno, što se dešava. Nekontrolirano se razmnožavaju i čine štetu, hrane se planktonskim ličinkama riba i beskralješnjaka. Orasi, pak, jedu mlađ ribe, što je također štetno za morski eko-sustav - kaže Moslavac.

Dok dobivamo druge, uvozne morske organizme, uhati klobuk, nekad naša zavičajna vrsta, dokazano je, uopće nije više prisutan u Jadranu, niti u Mediteranu, ima ga još samo u Crnom moru, ističu znanstvenice. Meduza koja mu sliči, kažu, čak su i biolozi mislili da je to uhati klobuk, zapravo je jedna druga vrsta. Mislili smo da je naša, a ona je tropska i invazivna. Na pitanje imaju li meduze prirodne neprijatelje, kažu da ih jedu kornjače i neke ribe, recimo veliki bucanj.

- U istočnom Mediteranu, Turskoj, Cipru, više od 50 posto onoga što ribari izvuku u svojim mrežama su upravo ribe iz tropskih mora, rekao je dr.sc. Jakov Dulčić s Instituta u Splitu. Kaže da u Sredozemlju trenutno ima 188 egzotičnih vrsta riba, što je velik broj. Te ribe iz tropa također bježe, i njima tamo raste temperatura i mijenjaju se staništa. Temperatura je u tropima i u dubokom moru previsoka, a tamo su se nekad sklanjale neke vrste kada bi im površinsko more postalo pretoplo. Mi ih zovemo lesepsijski migranti, sve te ribe koje prelaze iz Crvenog mora u Sredozemlje - kaže Mičić.

Moslavac dodaje da i dubokomorski koralji, koji za razliku od riba ne mogu pobjeći, pod ogromnom su ugrozom, posebno od morske sluzi koja se nakuplja na dnu.

Pate i dubokomorski koralji

- Rast dubinske temperature narušava osnovne metaboličke funkcije koralja, utječe na respiraciju, ishranu. U Jadranu je tako ugrožena velika rožnjača. Jako puno ugibaju i nestaju, a bez njih nestaje i cijelo stanište, sve vrste koje su ispod nje nalazile zaštitu. Morska sluz prekrije polipe na koralju i ne mogu se više hraniti. Sličan je problem i s algama, koje su staništa za velik broj beskralješnjaka i riba. O tome je govorila dr.sc. Ljiljana Iveša iz Centra za istraživanje mora u Rovinju - kaže Moslavac.

- Kad smo se mi kao djeca kupali u Puli, bilo je puno tih šumica algi, gorgonije, a sada ih se više ne vidi. Ostali su samo batrljci, a reproduktivnih dijelova nema. Biolozi Tatjana Bakran-Petricioli i Donat Petricioli uspjeli su dokazati da se gorgonija može presaditi i da raste, ali im je nakon nekog vremena ipak uginula. Oni su preselili i periske iz pulske luke u brijunsko more, i to je bilo uspješno dok nije došao parazit.

U projektu očuvanja periske u Jadranskom moru, koji sufinancira država, sudjeluje i pulski akvarij. Svi građani, ronioci na dah, jave kada vide neku perisku i onda biolozi iz akvarija idu provjeriti je li živa. Ako jeste, prekriju je kavezom radi zaštite od čovjeka ili nekog predatora.

Hobotnica, recimo, voli pojesti perisku. Kako napreduje taj projekt?

- Zasad se zna samo za desetak živih periski u Jadranu, najviše kod nas na sjeveru, u Dalmaciji možda tek jedna-dvije. Na čitavom Mediteranu ih ima jako, jako malo. Poznata su velika staništa u venecijskoj laguni, u pijesku gdje ima na desetke tisuća živućih primjeraka, kao i u laguni Mar Menor u Španjolskoj.

Zasad su zaštićene u tim lagunama, zbog nižeg saliniteta i temperature, međutim, to su metapopulacije koje u budućnosti također neće preživjeti ako nemaju dotok gena izvana. Ako ih se presadi na otvoreno more, još uvijek nisu otporne na parazite. I naše male periske koje imamo u Aquariumu, a prikupljene su s kolektora postavljenih u moru, sve su zaražene tim parazitom i ugibaju unutar šest mjeseci - otkriva vlasnica pulskog akvarija.

Oni su jedini u Hrvatskoj licencirani za držanje mlađi periske. To je za njih pionirski rad, a rade ga u suradnji i po protokolu profesora dr.sc. Garcije s Instituta IMEDMAR u Španjolskoj. Mičić ističe da, u odnosu na lani, ove godine još uvijek imaju živuće bebice, preživjele su već deset mjeseci, što znači da su se možda izliječile. Znanstvenici u svijetu još uvijek dvoje što je potaknulo masovnu smrtnost periski, parazit ili miko bakterija koja se razvija nakon što im parazit oslabi imunološki sustav. Vjerojatno je sinergija u pitanju, kažu naše sugovornice.

Pomor prijeti i mušulama

Prenose riječi Tomislava Šarića, veterinara, profesora na Sveučilištu u Zadru, da se u zadnjem desetljeću bilježi masovni pomor ne samo periski, nego i kunjki, odnosno mušula u Jadranu.

- Patogeni mikroorganizmi napadaju ekonomski i ekološki jako važne vrste školjkaša. Povišene temperature mora i tu su razlog njihove osjetljivosti na zarazu. Znamo i da u marikulturi postoji jedna invazivna vrsta - plaštenjak, koja gradi kolonije na pergolarima i onemogućuje hranjenje školjkaša u uzgoju. Dr.sc. Vjekoslav Tičina s Instituta u Splitu govorio je o tom prekomjernom iskorištavanju mora i podsjetio da iz mora ne koristimo samo ribe, rakove i školjke, već i druge prirodne resurse kao što su morska sol, pijesak, fosilna goriva u podmorju i obnovljiva energija, zatim prostorne resurse, a to su obalni pojas, morsko dno i vodeni stupac u moru. Iskazuje se sve veća potreba za planskim, dugoročnim i održivim iskorištavanjem mora - kaže Moslavac.

Mičić ponavlja da je jedini dobar primjer zaštita plavoperajne tune, to je jedini takav projekt na Jadranu pomoću kojeg smo održali jednu vrstu na životu. Osim toga, zabranjeno je izlovljavanje u Jabučnoj kotlini, kod pučinskog otoka Jabuke. Prestali su loviti ne samo hrvatski, nego i talijanski ribari i to se pokazalo jako dobrim primjerom. Potvrdili su to i iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te poručili što hrvatska država još kani učiniti.

- Jedno od polazišta za očuvanje Jadrana je 12,6 posto površina koje su pod zaštitom. Ciljevi Strategije bioraznolikosti EU-a do 2030. su postići površinu zaštićenih područja do 30 posto kopna i 30 posto mora, uključujući trećinu toga pod strogom zaštitom. Taj je cilj hrvatski premijer globalno predstavio na klimatskom skupu u Glasgowu kao obećanje Hrvatske za smanjenje emisija ugljika, kočarenja po morskom dnu i poboljšanje stanja očuvanosti i zdravlja morskih ekosustava zaštitom 30 posto Jadrana pod hrvatskom jurisdikcijom. Isto obećanje ponovljeno je i na samitu One Ocean ove godine u Brestu, ističe dr.sc. Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu, piše Glas Istre.

I.G.