Hrvatsko pomorsko nazivlje 2
Vjerojatno je dosta redovitih čitatelja portala Morski HR primijetilo da ja povremeno objavljujem nacrte naših tradicijskih drvenih brodova i pišem tekstove vezano uz brodomaketarstvo. Nacrte nastojim formirati na način anatomije broda, pa kao u pravoj anatomiji tako i u brodskoj svaki djelić ima svoj naziv. Dosta je godina proteklo u crtanju i proučavanju drvene brodogradnje. Nakupilo se tako puno informacija i crteža najkarakterističnijih brodova po tipologiji ali i po konkretnom imenu. Pomalo se nameće pitanje što sa tim materijalom?
Sve je i rađeno s nekom namjerom da se brodomaketarima ali i drugima koji proučavaju temu, ponudi na jednom mjestu kvalitetni materijal za izradu maketa ali i za promišljanje o vrijednosti i tehnologiji drvene brodogradnje. Moglo bi se reći da stvorenu količinu materijala treba malo obraditi, posložiti, ubaciti u lijepe korice pa na svijetlo dana.
Čini se sve jednostavno i logično da nema jedne dileme koja nas prati sad već i stoljećima. Nakon ovoliko slova stigli smo do naslova. Koje nazive pridružiti uz pojedine dijelove ili što je zapravo hrvatsko pomorsko nazivlje?
Nakon nekih prethodnih rasprava o nazivlju čini se da bi mi jednostavnije bilo napisati knjigu na engleskom jeziku. U najgorem slučaju mogao bih očekivati jednu primjedbu - zašto engleski, a ostalo bi sve bilo jasno i bez dilema. Ako u opisu napišem kobilica, statva, pasmo, oplata neki čuvari tradicijskog nazivlja propet će se odmah na zadnje noge i postaviti pitanje na kojem je to jeziku? Ako pak napišem kolunba, ašta, karoc, ancikor zagovornici standardnog hrvatskog jezika proglasit će me mletačkim simparizerom. Sreća da mađarske, austrijske i druge dominacije nisu na pomorskom nazivlju ostavile značajniji trag inače bi stvarno jedini izlaz bio engleski.
Ovim tekstom ne želim reći da sam u dilemi, dapače nisam ni bio. Namjera je ukazati da je u ovakvim situacijama potrebno pogledati istini u oči. Hrvatsko pomorsko nazivlje postoji i njime su se bavili pomorci, jezikoslovci, kapetani od konca 19. stoljeća. Sve redom Dalmatinci, Primorci, Istriani. Ne, kako neki žele pomalo ironično reći kontinentalci ili oni u Zagrebu.Tradicijsko pomorsko nazivlje postoji znatno duže ali htjeli mi to priznati ili ne to je proizvod višestoljetne dominacije ili pravim imenom kolonizacije Mlečana a kasnije i Talijana na prostorima naše jadranske obale i otocima.
Nazivlje koje je nametnuto sa namjerom brisanja dalmatskog, veljotskog hrvatskog jezika. Nazivlje koje je usvojeno iz potrebe da bi se moglo preživjeti u nametnutim uvjetima. Naravno da se i sa sadašnjim stanjem treba realno suočiti jer je tradicijsko nazivlje duboko u korjenima pomoraca i brodograditelja i niko normalan ga ne bi trebao ignorirati ni isključivati.
Pretvrdi stavovi ne vode rješenju a na sve se uključilo, po meni bespotrebno kreiranje novih izraza koji unose još više nereda i nesloge. Uz ovaj tekst dodat ću jedan presjek glavnog rebra opisanog na različitim jezicima. Pristalica bilo koje opcije moći će staviti primjedbu i unutar svoga odabira.
U koliko vas ovaj tekst ostavlja malo zbunjenim ne brinite i naša struka i znanstvenici očito su još zbunjeniji.
Jednog dana kada moji radovi dođu do faze ubacivanja u korice odlučit ću i o nazivima.
Do tada zdravi bili.
Nenad Bojmić