HVATAČ VJETRA NA MORU Velik poput Eiffelovog tornja, strujom će opskrbljivati čak 80.000 kućanstava!
Izumitelj Asbjørn Nes, došao je na ideju takozvanog “hvatača vjetra.” Radi se o ogromnom “jedru” na moru koje bi moglo promijeniti proizvodnju energije vjetra. A kada kažemo ogroman, mislimo veći i od Eiffelovog tornja. Jedna jedinica za hvatanje vjetra proizvodi dovoljno električne energije za 80.000 europskih kućanstava.
Jedna posebna vrsta turbine dominirala je u industriji iskorištavanja energije vjetra: horizontalna osovina vjetroturbine. To je visoki stup koji podupire ogromne oštrice koje se okreću, ostavljajući dojam svojevrsne svemirske vjetrenjače, piše IFL Science.
Nes je, zajedno s kolegama poduzetnicima Arthurom Kordtom i Oleom Heggheimom, želio ustanoviti je li ova tisućljetna tehnologija zaista najbolji i najučinkovitiji način stvaranja energije u 21. stoljeću, prenosi RTL.
– Kada možete promijeniti ono što se trenutno koristi – to je definicija inovacije – rekao je za IFLS Ronny Karlsen, financijski direktor tvrtke Wind Catching Systems AS.
“Hvatač vjetra” bio bi velika struktura postavljena na moru, objasnio je Karlsen, gdje su i konvencionalne vjetroelektrane postigle nevjerojatan uspjeh. No, umjesto da jednostavno reproduciraju nacrte koji se već nalaze na oceanima, utemeljitelji sustava za hvatanje vjetra umjesto toga su se oslanjali na svoje iskustvo u pomorskoj i naftnoj industriji.
– Tehnologija stvaranja plutajuće strukture na moru dobro je poznata, posebno u industriji nafte i plina. Imate naftne platforme koje su fiksirane za morsko dno i nepokretne. Iako turbine nisu novost, inovativni dio je dizajn – način na koji sve to spajate u jedan sustav koji se razlikuje od svega ostalog na tržištu – objašnjava Karlsen.
Svijet nikada nije više ulagao u obnovljive izvore energije nego sada. No iako nisu štetni za okoliš, čini se da svaki novi razvoj dolazi sa svojim problemima. Solarna energija može biti isprekidana, hidroelektrane mogu naštetiti lokalnim divljim životinjama, a geotermalna energija može biti skupa i teško dostupna.
Isto vrijedi i za snagu vjetra. Iako je vjetar svijetu 2019. opskrbio više od pet posto svjetske energije, obnovljivi izvori energije ipak imaju svoje negativne strane.
Jedan od glavnih problema vjetroelektrana na moru su troškovi održavanja – rad i održavanje obično mogu činiti 25-30 posto ukupnih troškova životnog ciklusa vjetroelektrane. U ovom pogledu “hvatač vjetra” je u prednosti, objašnjava Karlsen.
– Trenutačno s vjetrovima na moru potrebno vam je mnogo specijaliziranih plovila s dizalicama da biste došli do turbina – objasnio je za IFLS. „Ono što ćemo učiniti je izgraditi sustav dizala kako bi smanjili operativne troškove.
Još jedna briga za obnovljivu energiju u budućnosti je kako maksimizirati potencijalnu proizvodnju. Iako su u tom smjeru učinjeni značajni pomaci u pogledu energije vjetra, Karlsen je objasnio IFLS -u da još uvijek postoje neke prepreke koje je potrebno prevladati.
– S konvencionalnim turbinama kad brzina vjetra dosegne 12 metara u sekundi, počet će naginjanje oštrica. Električna energija će se i dalje proizvoditi, ali se neće povećavati one koja se dobiva pri snazi vjetra od 12 m/s. To se događa kako ne bi došlo do prebrzog okretanja oštrica. Oštrice u “hvataču vjetra” mogu se vrtjeti mnogo brže, i do brzine vjetra od 17 ili 18 m/s – objasnio je.
– Postoji i nešto što se naziva multirotorni učinak: testovi pokazuju da kombiniranjem nekoliko malih rotora postavljenih blizu, zajedno proizvode više snage nego da svaki stoji zasebno – rekao je Karlsen za IFL Science.
Iako su dizajni vrlo impresivni, “hvatača vjetra” nećemo gledati u oceanima tako brzo. Za sada tvrtka u kolaboraciji s inžinjerima u Politecnico di Milano se fokusira na razvoju tehnologije koja se nalazi iza inovacije.
Ako će sve ići po planu, Karlsen objašnjava kako bi “hvatač vjetra” trebao biti spreman za izgradnju sljedeće godine, a samu konstrukciju na vodi možemo očekivati do 2023. ili 2024. godine.
I.B.