Iako su ga kroz povijest ukidali, venecijanski karneval nije se 'predao'
SVIJET - Zbog raznih prekršaja, u Veneciji je 12. veljače 1339. zabranjeno nošenje maski. Zabrane su se zaredale i u stoljećima koja su uslijedila, čak se nakon 200-godišnje pauze činilo da karnevalu više nema povratka. No, oživljen je 1979.
Već je više od 900 godina otkako se počeo održavati karneval u Veneciji. U prošlosti je tijekom njegova trajanja bilo dozvoljeno baš sve, od pretjerane konzumacije hrane i pića, do raznolikih sloboda u ljubavi.
Sluge su imale priliku hodati po gradu kao plemići, plemići su nakratko postajali sluge; žene su se mogle obući kao muškarci, a muškarci prerušeni u žene odlazili su čak u samostane upuštati se u razne neprimjerene činove.
Razlozi nošenja maski bili su brojni i raznovrsni, često polukriminalni. Naime, ljudi su nerijetko skrivali identitet od onih kod kojih su se zadužili ili od supružnika svojih ljubavnika ili ljubavnica.
Brojne zabrane
Stoga je Vijeće desetorice, središnje državno tijelo, 12. veljače 1339. zabranilo nošenje maski s obrazloženjem da se pod maskama događaju razne prijevare i prekršaji. Koliko se Venecija pridržavala zabrane, govori podatak da je Vijeće moralo zabraniti ili ograničiti nošenje maski više puta.
Dužd je tako 24. siječnja 1458. donio jedan od prvih proglasa koji zabranjuje maske u određenim situacijama - u ovom slučaju zabranio je muškarcima da maskirani posjećuju samostane. Nove zabrane uslijedile su 1461., 1502., 1504., 1606.
Da su se Venecijanci doista voljeli maskirati pokazuje odredba iz 1608. u kojoj se zabranjuje nošenje maski tijekom cijele godine. Tom je odredbom dopušteno maskirati se ‘samo’ u vrijeme karnevala.
Krajem 18. stoljeća, zbog straha od subverzije političkog poretka, Napoleon u potpunosti ukida maskiranje u čitavom carstvu.
Suvremeni balovi
Venecijanski karneval bio je zabranjen više od 200 godina i činilo se da mu nema povratka. No, preživio je u pričama starijih te u ‘lokalnim feštama’ na manjim otocima.
I bio je spreman ponovno zasjati.
Oživljen je 1979. kada je postao jedna od svjetski najpoznatijih ekstravagantnih baroknih zabava. Danas se tako priređuju raskošni balovi, a onaj glavni naziva se Duždev bal.
Njemu mogu pristupiti samo ljudi s prikladnim baroknim kostimom kakav se ne može kupiti za manje od tisuću eura. Zainteresirani za taj bal moraju znati korake qadrille i drugih stoljećima starih plesova te biti spremni izdvojiti nekoliko stotina eura za ulaznicu.
Stanovnici Venecije smatraju da su današnji maskirani balovi ‘teške hedonističke perverzije’. Pravi Venecijanci rijetko idu na takva događanja. Njih uglavnom posjećuju, kako lokalno stanovništvo navodi, strani parovi koji se naslađuju nastranim orgijaškim idejama iz Kubrickova filma ‘Oči širom otvorene’.
Maske
Standardna venecijanska maska nije poprimala tuđe identitete, već je samo skrivala lik nositelja. Muškarci ogrnuti crnim plaštem nosili su maske zvane bauta koje skrivaju gornji dio lica - oči, nos i obraze. Usta ostaju otvorena kako bi mogli slobodno pričati, jesti i flertovati. Žene su nosile maske zvane moretta - ovalnog oblika od crnog baršuna i prekrivene velom.
Mnoge maske, kao i likovi koje predstavljaju, duboko su ukorijenjeni u venecijansku povijest. Premda su vrlo prepoznatljive po obilježjima kao što su nos poput kljuna liječnika u doba kuge, svaki lik može biti prikazan na drugačiji način pa je svaka maska pravo umjetničko djelo.
Nekadašnji umjetnici koji su izrađivali maske od kože ili papira, bojili ih rukama te ukrašavali perjem i kamenjem bili su udruženi u cehove, imali su posebne zakone i privilegije te uživali poseban status u venecijanskom društvu.
B.K.
PROČITAJTE JOŠ: