Istrolali teoretičare zavjera: "Ovako saharski pijesak zapravo dolazi do Hrvatske"

Velika količina saharskog pijeska prije nekoliko dana stigla je u atmosferu nad Hrvatskom, a u petak će njegova koncentracija, prema najavama Državnog hidrometerološkog zavoda, biti najizraženija. Očekivano, sam spomen ovog fenomena probudio je teoretičare zavjera koji iz nekog razloga vjeruju da netko Europu ciljano zaprašuje saharskim pijeskom.

Prava je istina da se godišnje iz Sahare u atmosferu podigne između 100 i 180 milijuna tona prašine. Ovi impresivni oblaci prašine prelaze Mediteran i utječu na zrak, klimu i ekosustave od Amerike do Europe. Prašina sadrži minerale kao što su željezo i fosfor, koji su ključni za život u oceanima i na tlu, o čemu je Morski HR već pisao, pa o saharskom pijesku pročitajte u članku niže.

Saharski pijesak stigao do Hrvatske - Kako i zašto uopće dolazi do Europe?

Saharski pijesak stigao je do našeg područja, kako je jučer i najavio Državni hidrometeorološki zavod. No, znate li kako i zbog čega stiže do naših krajeva? “S izlaskom sunca se lijepo vidi pijesak koji je stigao nad naše krajeve pa će atmosfera u dijelovima zemlje biti zamućena. No, danas još

Morski HRJurica Gašpar

Istramet je iskoristio glupa vjerovanja teoretičara zavjera, kako bi uz pomoć umjetne inteligencije složio video zrakoplova koji se pune pijeskom i sipaju nad Europom.

Ali, izračunali su i koliko bi aviona bilo potrebno da se, prema pričama teoretičara, pospe, primjerice, 96,210 tona saharskog pijeska koliko ga je u četvrtak bilo iznad Hrvatske.

To bi zahtijevao oko 687 letova teretnog Boeing 747-8F, s obzirom na njihovu maksimalnu nosivost od 140 tona tereta po letu. Međutim, s trenutno samo 154 aktivna zrakoplova ovog tipa na globalnoj razini, jasno je da bi čak i pokušaj organiziranja takvog broja letova bio logistički vrlo zahtjevan. Da bi se takav pothvat ostvario, svi dostupni zrakoplovi morali bi letjeti višestruke misije bez prestanka, što bi podrazumijevalo kontinuirane letove bez vremena potrebnog za održavanje, što je praktično nemoguće.

Ekonomski aspekt ovakvog pothvata također bi bio astronomski. Troškovi goriva, održavanja, posade, logistike na tlu, i vrijeme koje bi bilo potrebno za organizaciju takvih operacija, učinili bi troškove ekstremno visokima.

Postoje i strogi međunarodni propisi koji reguliraju transport materijala zrakoplovima, osobito kada je riječ o praškastim materijalima koji mogu predstavljati rizik tijekom leta. Prašina kao teret zahtijevala bi posebne sigurnosne mjere i mogla bi predstavljati opasnost za sigurnost leta zbog potencijalne opasnosti od zapaljenja ili problema s ventilacijom.

Kada se uzmu u obzir svi ovi čimbenici, ideja da se saharska prašina transportira putničkim zrakoplovima može se smatrati običnom maštarijom. Znanstvenici i stručnjaci koriste utemeljene i provjerene metode za praćenje i analizu transporta prašine, koje se oslanjaju na satelitska mjerenja i atmosferske modele, a ne na nagađanja.

D.G.