Ivan Lupis, čovjek koji je izumio torpedo i zauvijek promijenio ratnu mornaricu
RIJEKA - Prije 210 godina rođen je riječki inovator koji je osmislio preteču torpeda nazvanu ‘spasilac obale’. Za svoje je zasluge od cara Franje Josipa dobio plemićku titulu s pridjevkom 'von Rammer'.
Mornarički časnik i inženjer Ivan Lupis bio je iz obitelji pomoraca s Pelješca, školovao se u Rijeci i Veneciji, a radni je vijek kao časnik proveo na brodovima austro-ugarske ratne mornarice. Svjetski je poznat kao izumitelj preteče torpeda.
Rođen je 28. siječnja 1813. u Rijeci, a njegovo prezime Lupis talijanski je oblik. U dokumentima se pojavljuje i kao Ioannem Blasium Ignatium Lupis te Giovanni Biagio Luppis. Na hrvatskom se ponekad spominje kao Ivan Blaž Vukić.
U austrijskoj ratnoj mornarici dosegao je čin kapetana fregate. Nakon umirovljenja 1861. vratio se u Rijeku gdje je nastavio raditi na svojoj višegodišnjoj zamisli o 'spasiocu obale', brodiću bez posade kojim bi se s veće udaljenosti mogao napasti neprijateljski brod.
Odbijenice
Budući da niti on niti njegovi poznanici i prijatelji nisu ostavili pisane materijale o tome kako je došao na ideju o konstruiranju torpeda, ne može se sa sigurnošću o tome puno reći.
Pretpostavlja se da je stražareći uz dalmatinsku obalu, u strahu od upada garibaldinaca, razmišljao o učinkovitoj obrani grada. Konstruirao je 'spasitelja obale' i predstavio ga Ministarstvu rata, no gotovo svaki njegov upit bio je od vojnog savjeta odbačen.
Razvijanju novog oružja konkretnije se posvetio nakon umirovljenja 1861. Prvobitna mu je zamisao bila da torpedo bude u obliku čamca otprilike jedan metar dužine kojim bi se upravljalo dugačkim užadima s obale. Plovilo bi imalo od stakla izrađena jedra koja neprijateljima ne bi bila vidljiva.
Taj model, kao niti brojni drugi, nije zadovoljio, pa je Lupis nastavio istraživati. Sljedeći model koji je predstavio, kao pogonski motor imao je satni mehanizam. Niti za njega nije uspio dobiti potporu.
Dvije godine usavršavanja prototipa
Stvari su krenule nabolje tek kada se u projekt uključio tehnički direktor najmodernije riječke tvornice 'Stabilimento tecnico Fiumano' Robert Whitehead. Suradnja je započela zahvaljujući Lupisovom prijatelju iz mornarice, kasnijem riječkom gradonačelniku Giovanniju de Ciotti, koji ih je spojio.
Njih su trojica 1864. potpisali ugovor kojim su dogovoreni međusobni odnosi u razvoju novog oružja. Lupisu su priznali pravo da je izum originalno njegov.
Dvije su godine radili na usavršavanju prototipa da bi ga 1866. predstavili javnosti. Radilo se o podvodnom torpedu s motorom na komprimirani zrak i automatskim upravljanjem za dubinu i zadani smjer kretanja. Promjer je iznosio 355 mm, bio je dužine 3,35 metra i težine 136 kilograma. U njega se moglo smjestiti 8 kilograma eksploziva.
Izum kupile gotovo sve veće pomorske sile
Projekt je konačno dobio zeleno svjetlo od strane državne komisije za daljnje ispitivanje i usavršavanje na račun države. Na ime prava korištenja izuma mornarica se pronalazačima obvezala isplatiti 200.000 forinti.
Prva torpeda nosila su ime 'Luppis-Whitehead', a izum je otkupila austro-ugarska mornarica. Kao rezultat uspješnog projekta utemeljena je tvornica 'Torpedofabrik Whitehead & Comp'. Izum su potom kupili Englezi, a ubrzo i gotovo sve veće pomorske sile svijeta.
Ivan Lupis za svoje je zasluge od cara Franje Josipa dobio plemićku titulu s pridjevkom 'von Rammer'. 1874. godine povukao se iz posla i napustio Rijeku, a umro je sljedeće godine u Italiji.
Izvori: Istrapedia i Leksikografski zavod Miroslav Krleža
B.K.
PROČITAJTE JOŠ: