Iznenadni požar na pučini, noćna je mora svake ribarske posade
VINIŠĆE – Upravo takav požar početkom lipnja 11 i pol milja od otoka Žirja doživjela je posada broda ”Lokarda” iz Vinišća. Ribari su se spašavali skokom u more, 45 minuta su plutali dok nije stigla pomoć. Koćarica ”Lokarda” je poptuno izgorjela, no posada je srećom prošla bez ozljeda, izvijestio je Zoran Kukilo u HRT-ovoj emisiji More.
5. lipanj ove godine ribarska trojka s koćarice ”Lokarda” sigurno neće nikada zaboraviti. Bio je to kraj uobičajenog radnog dana, sortirao se ulov kad se začula eksplozija.
– Odjednom se začuo samo pucanj, motor je podiga đire i ugasio se, u tom trenutku je Dragan Vrbanec koji je bio zapovjednik bio na brodu zavikao Mario požar. ili Mario oganj, ja sam se okrenuo iza leđa, kroz špiraj ogroman plamen, rekao je Mario Majić, vlasnik ”Lokarde”.
– Kad sam ja izašao iz kabine sa komandnog mosta to je bio vulkan kroz špiraj, to je nešto nevjerojatno, ja to ne mogu opisati, gledao sam one filmove o požarima, ali to je 10 metara od špiraja, doli od motora, prva paluba,i gore druga to je šikalo, navodi Boris Žmire, vođa ribolova ”Lokarda”.
S Mariom i Borisom se dramatičnih trenutaka prisjećamo na ribarskom pristaništu u Vinišću. Uz njih je na ”Lokardi” još bio i zapovjednik Dragan Vrbanec. Bez uspjeha su vatru pokušali suzbiti s dva prutupožarna aparata, do splava za spašavanje nije se moglo jer ga je zahvatio plamen, stajali su na provi dok se vatra približavala.
– Malo smo na provi prodiskutirali tko će prvi tko će zadnji s broda, ja sam rekao brod je moj, Vrba je rekao ja sam kapetan, idemo po redu, ja zadnji ostajem ja ću napustit sigurno, ti nećeš, dodaje Majić.
– Kako prova ovako ide, samo prema nama mic po mic na dva metra, nema vitra ali pitura se diže i sve je padalo po nama, počelo nas palit, ja sam rekao ljudi moji nemamo mi više šta čekat, pomoć je pozvana, srića bonaca, ali isto su mi zubi ovako cvokotali, ističe Žmire.
Uspjeli su u more ubaciti pojaseve za spašavanje, iz mora su gledali ”Lokardu” u plamenu.
– Prve momente gledate, plivate što dalje od broda, mislite doći će pomoć, spasit ćete se, na kraju vidite brod iz daljine koji ide, koji nikada ne stiže, kaže Majić.
Plutanje u moru najteže je podnosio Boris Žmire koji ima mnogo manje kilograma od kolega. Na lokaciju je prvi stigao ribarski brod ”Strelica”.
– Vidiš ih, moliš Boga evo ih, evo ih, znaš koji su to gušti , a mi u onome kolutu, kako su mi zubi, onda sam malo izašao pa sam sjeo u njega, ja govorim evo otvorio sam sezonu, čim sam njih vidio odmah mi je bilo srce na mjestu, dodaje Žmire.
Stigla su ubrzo i plovila Lučke kapetanije i policije, no gašenje nije imalo učinka. Lokarda je potonula nakon nekoliko sati kad je posada već bila prebačena u Trogir. Mario Majić žali što se nije barem, uspio spasiti trup broda koji je u njegovoj obitelji već 27 godina. S ocem i bratom je godinama otplaćivao Lokardu uz koju je odrastalo i njegovo četvoro djece.
– Svi su se odgojili s tim brodom, za njih nekad nije moralo bit sve ali sve što se pokvarilo na Lokardi sve je moralo bit popravljeno odmah, moralo je biti para, kaže Majić.
Ni sada nakon što je izgubio brod ne žali što prije nekoliko godina nije u projektu Scraping od Europske Unije prihvatio čak 420 000 eura i poslao Lokardu u rezalište. Ribarstvo je Mariju mnogo više od posla. Nada se kako će uz naplatu osiguranja i pomoć obitelji nabaviti novi ribarski brod.
– Ja se nadam i siguran sam da ću opet ploviti, bez obzira na sve, bilo je teških trenutaka u otplati, u životu i nikad nisam odustao od tog da sam neki posao zaustavio na pola, dodaje.
Svoju Lokardu neće nikada prežaliti, no najvažnije je da su spašeni životi. Mario Majić nestrpljivo čeka dan kad će ponovno isploviti u ribolov.
HRT/More/Zoran Kukilo
PROČITAJTE JOŠ:
Nakon potonuća opožarene koće, ribarska zajednica jedinstvena: “Idemo pomoći ovoj obitelji!”