JABLANAC - Mjesto koje nestaje
JABLANAC - Jablanac je posljednjih desetljeća sve pustiji i osamljeniji te prepušten sam sebi, kako se čini. Ima manje od 40 žitelja, većinom starijih ljudi koji već godinama nemaju gdje niti kruh kupiti.
Ovo mjesto nije ni daleko ni blizu nekim naseljenijim podvelebitskim mjestima, kao ni otoku Rabu, kojemu je do prije nekoliko godina bio luka povezivanja s kopnom. No, po mnogočemu što je ljudima za život neophodno, Jablanac je jako daleko.
Naravno, u Jablancu ima života, čežnji i želja, nadanja i snova. Jedna od najvećih zajedničkih želja njegovih stanovnika, i njihova temeljna upravo egzistencijalna potreba je trgovina s barem elementarnim prehrambenim namirnicama, prije svega - kruhom.
No, Jablanac kao da je zaboravljen: ima manje od 40 žitelja, većinom starijih ljudi, umirovljenika, i ti ljudi već godinama nemaju gdje ni kruh kupiti.
Osim pošte, koja radi dva puta tjedno po dva sata, i liječnice koja iz Senja u staru jablanačku ambulantu dolazi jednom tjedno na nekoliko sati, i osim župnika Milina, koji mise u Jablancu služi nedjeljom i blagdanima, Jablančani nemaju nikoga tko u njihovo mjesto dolazi pouzdano redovito.
Jedino čega u Jablancu još ima u svako doba godine pokoji su posjeti rodbine, a onda i pogrebi, najčešće onih Jablančana koji su živjeli negdje drugdje po svijetu.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
B.K.
PROČITAJTE JOŠ: