Ješka ili mamac – 2. dio

U prvom nastavku o ješkama i mamcima, bilo je riječi o dagnjama, lignjama i velikom morskom crvu, ali izbora je daleko više. Nastavit ćemo s onim najčešćim ješkama kojima se koristimo u sportskom ribolovu iz brodice i s obale.

KOZICA (Penaeus kerathurus)

Kozica je račić koji živi na muljevito-pjeskovitom dnu i skoro svakodnevno na ribarnicama možemo naći hrpe ovih za ješku izvrsnih rakova s obzirom da su neizostavna koćarska lovina.

Poprilično se često koriste u udičarenju, bilo iz broda ili s obale. Doduše, s obale nešto rijeđe nego s brodice. Meso joj je nježno, bijele boje, mekano, a opet dovoljno kompaktno da se može kvalitetno staviti na udicu. Princip ješkanja je jednostavan, glava se odvoji od tijela i cijeli rep se stavlja na udicu od gornjeg dijela prema repu. Oklop repa koji je mekan se može i ne mora skidati, ja ga osobno rijetko skidam jer je s oklopom ipak nešto otpornija na napade sitneži koja na nju reagira bez iznimke. Ukoliko je kozica veća može je se rezati na pola.

Kad kupujemo kozicu na ribarnici uvijek je dobro čim smo u mogućnosti odvojiti glave od repova, te repove raspodijeliti u količine dostatne za ribolov, te ih potom zalediti ukoliko ne idemo na more taj dan. Kozica dobro podnosi led, te je podjednako dobra zaleđena kao i svježa. Naravno, ukoliko je ne držimo u ledu jako dugo. Višak koji nam ostane od ribolova se može ponovno zalediti. Od glava koje nam ostanu se da skuhati dobar temeljac za razna jela.

Kozica je jako dobra ješka za skoro sve vrste zastupljene u udičarenju, naročito arbuna, fratra, šarga, pica, kanjca i manje više sve ostale koje se love kančanicom (bulentin).

Za lov s obale kozica se može koristiti u avolo tehnikama (bez olova), noću i danju, te nešto rjeđe na odmetima.

Ako se uz obalu prošetamo često uz unutarnje strane lukobrana i ozidanih obala možemo naći i srodnika gore navedene vrste. Radi se također o kozici (Palaemon serratus). Ovaj skoro proziran račić je dosta manji od svog srodnika, živi u priobalnom pojasu, a kao ješka je odličan.

Lovi se malim oprarama ili vršama od boca, ješka se živa, a obožavaju je skoro sve vrste ribe. Pošto na udici još neko vrijeme ostaju žive i svojim pokretima provociraju grabežljivce, često se koriste u a volo tehnikama pri lovu lubina.

RAK PJESKULJ (GAMBOR)

Ako po oseci uz obalu, a pogotovo u područjima boćate vode vidite ljude koji šetaju sa vilama ili lopatama te nešto po pjesku prevrću, najvjerovatnije love gambore. Nazivaju ga još i pjeskulj, kanjoč, karlić, medo. Taj račić je ponešto nalik škampu, ali samo oblikom tijela, znatno je manji i oklop mu je mekan. Živi u pijesku zakopan ne više od pedlja i tu provodi većinu života gdje na ulazu u rupu lovi hranu. Na znak opasnosti se povlači u dno svog staništa.

Lovi se tako da se vilama ili lopatom prevrće pijesak kad se nađe rupa, te se tako račić izvadi na površinu. Kako se to radi u plićaku, more se zamuti i nije ga lako uhvatiti u oblaku pijeska, pa se malom oprarom zagrabi i tako ga se dade uloviti.

Za ješku je zanimljiv za skoro sve vrste. Arbuni ga obožavaju, pa se tu ribu najbolje i lovi na njih. Lubini se također, kao i u slučaju žive kozice, uspješno love na gambora a volo sistemima ili odmetom na dnu.

Kako brzo ugiba na suhom treba ga se čuvati u moru ili u vlažnoj morskoj travi, novini i sl.

Mamči se živ, tako da mu se udica provuče od glave prema repu. Cilj nam je što manje ga oštetiti da što duže ostane živ i svojim pokretima privlači grabežljivce.

BIBI

Posljednje desteljeće kao izrazito popularna ješka pri lovu odmetima se nametnuo crv koji živi u pijesku i uglavnom se lovi u venecijanskim lagunama iako se sve češće i kod nas mogu naći ljude koji ga love. Radi se o bibiju.

Bibi je kako ješka neodoljiv mnogim ribama, a najviše komarčama. Radi se o svijetlo-smeđem crvu 10-ak cm dugom, prilično tvrde kože. Kad se nalazi na udici postepeno ispušta poseban miris, komarčama neodoljiv. Ješka se preko posebne igle za ješkanje bibija, većinom cijeli. Ako je prevelik može ga se prepoloviti i to tako da ga se po sredini na 2 mjesta omota elastičnim koncem i onda reže. Tako smo dobili praktično 2 komada koja nisu iscjeđena i koja su spremna za ješkanje.

Osim komarče, bibija vole i vrste poput šarga, pica, pagra i velikih arbuna.

Bibija u nas prodaju specijalizirane trgovine ribolovnom opremom i uglavnom se naručuje par dana prije. Također, u takvim se trgovinama mogu nać i nešto manje vrste bibija kao što je francuski bibi. Njega se može također ješkati preko igle ili direktno na udicu.

Čuva ga se u novinskom papiru namočenom u moru ili u morskoj travi.

Najbolji je živ ali može ga se i usoliti.

SRDELA

Kad je o ješki riječ, skoro pa nemoguće je ne spomenuti srdelu. Izrazito je popularna kod svih udičarskih tehnika. Kančanica, odmet ili parangal, srdela se koristi svuda. Jedu je sve ribe, a kod parangala je skoro pa nezamjenjiva. Koristi se za lov pri svim dubinama i na sve lovine. Landovina, bijela riba, ugori, srdela je za parangal idealna. Naravno, najbolja je svježa. Stara srdela se raspada i kao takva teže se zadržava na udici. Također, pri transportu srdele moramo paziti da je ne gnječimo jer ćemo onda imati problema sa nadivanjem.

Na paragal se ješka cijela ili pak rezana na pola.

Kod tehnika poput odmeta se može ješkati na komade primjerene veličini udice kojom lovimo ili cijela. Cijela srdela se ješka preko igle za bibija i to tako da joj odrežemo glavu i iglom krenemo od glave prema repu uz kost tako da nam luk udice ostane viriti iz odrezanog dijela.

Potom se armira elastičnim koncem ili se na repu napravi dupla „volta“ da nam pri zabacivanju ne bi otpala sa udice.

U danima slabije aktivnosti ribe i kad je treba isprovocirati, srdela se može i razrezati uzdužno uz kost i zaokrenuti tako da je meso prema van a koža s unutarnje strane. Na taj način jače ispušta miris i krvari. Tada se također koristi elastični konac za armiranje.

U tehnikama lova iz brodice srdela se reže na komade dovoljne za udicu koju koristimo. Dobra je za dubinsku i za plitku kančanicu, a vole je sve ribe.

Franko Alujević

PROČITAJTE JOŠ: