Jeste li se ikada zapitali koliko Hrvata ima nekretninu koju iznajmljuje?
Ujednačena porezna politika, brendiranje rezidencija i apartmana te aktivacija zapuštenih državnih nekretnina na vrhunskim lokacijama, neki su od načina za rješavanje nekontroliranog rasta nekretninskog biznisa u turizmu, kazala je za Hinu hotelijerska konzultantica Marina Franolić uoči konferencije o razvoju nekretnina.
Ta će međunarodna konferencija o industriji nekretnina u Hrvatskoj i regiji pod nazivom "RE:D/Real Estate: Development/" 28. i 29. veljače u Zagrebu u organizaciji tvrtke HESA Group, čija je Franolić direktorica, uz ostalo raspraviti i o nekretninskom biznisu u turizmu, kao značajnom dijelu nekretninskog tržišta u Hrvatskoj, kao i o usporedbi kratkoročnog i dugoročnog najma, gdje dalje investirati, o financiranje nekretnina, razvoju infrastrukture u službi razvoja projekata i drugom.
- Novi Zakon o turizmu dao je nove alate i zakonski okvir za razvoj turizma, a lokalnoj upravi važniju ulogu u upravljanju destinacijama: određivat će što će se, koliko i gdje graditi za turističke potrebe. Kako je u Hrvatskoj turizam danas većinom nekretninski biznis koji nekontrolirano raste i zagušuje prostor bez da se aktivno koristi cijele godine, to nosi i porast cijena kvadrata te neravnotežu u ponudi i potražnji objekata za stanovanje - kaže Franolić, prenosi Tportal.
Oko 500 tisuća hrvatskih građana ima nekretninu koju iznajmljuje
Posebno skreće pažnju na izazove nekontroliranog rasta privatnog smještaja, poput opterećenja lokalne infrastrukture i prekomjerni turizam (overtourism) u kratkoj sezoni, neugode stanara određenih stambenih zgrada u kojima se obavlja kratkoročni najam zbog "novih susjeda", ali i porasta cijena što vodi do sve češćeg iseljavanja iz centra gradova i nemogućnosti da mladi i drugi kupe nekretninu.
Naime, od srpnja 2021. do lipnja 2022. godine oko 80 posto nekretnina na Jadranu (gdje se odvija oko 90 posto ukupnog godišnjeg turističkog prometa) kupili su stranci, koji u tim objektima većinom provode manji dio godine.
Cijene stambenih objekata povećane su za 8,2 posto na moru, a u Zagrebu za 12,1 posto od travnja 2022. do ožujka 2023. godine, dok su od 2016. do 2021. godine kapaciteti privatnog smještaja u turizmu porasli za 136 posto ili s oko 250 tisuća na više od 586,6 tisuća kreveta.
Istodobno, u hotelima se kapacitet povećao za skromnih pet posto, s oko 171 na 179,2 tisuće kreveta, pa je 2022. godine u Hrvatskoj bilo 60 posto smještaja za turiste u privatnim kapacitetima, a samo 15 posto u hotelima.
Franolić podsjeća i na stopu PDV-a koja je u hotelskom smještaju 13 posto, dok vlasnici privatnog smještaja najčešće nisu obveznici PDV-a te plaćaju paušalni godišnji porez na dohodak po krevetu (do maksimalnih 200 eura, ovisno o odluci lokalne samouprave), kao i paušalnu turističku pristojbu i članarinu turističkim zajednicama. Pritom nemaju porez na dohodak od imovine (12 posto od prihoda) ili porez na dobit, kao u slučaju dugoročnog najma.
- Naravno, privatni smještaj ima i pozitivnih strana. Lokalno stanovništvo koje ima takve kapacitete ostvaruje pozamašnu zaradu koju kasnije troši u najvećem dijelu kroz lokalno ili nacionalno gospodarstvo. Oko 500 tisuća hrvatskih građana ima nekretninu koju iznajmljuje - govori Franolić.
Zbog uvođenja reda u destinacijama neki su se načelnici i gradonačelnici već odlučili za nove mjere, pri čemu Franolić spominje gradonačelnika Dubrovnika koji je najavio ukidanje daljnjih dozvola za privatne iznajmljivače u staroj gradskoj jezgri, a ta i slične prakse nisu novost u Europi i svijetu.
Zadnjih godina uspješnim se pokazao trend koji spaja elemente kvalitetne ponude i mogućnosti pojedinaca da investiraju u turističke nekretnine kroz brendiranje rezidencija/apartmana (kuća, vila i slično), najčešće uz hotelske objekte, u tzv. mixed-use resorte.
Prednosti te vrste ulaganja su velike, jer se investitorima koji su najčešće i investitori u hotelski objekt, umanjuje rizik investicije i omogućuje manjim investitorima da kupe jednu ili više jedinica te na taj način ulože u nekretnine.
Sigurnost povrata daje brend, jer se nekretnina iznajmljuje kroz hotelski sistem i postiže višu cijenu na tržištu od klasičnih nebrendiranih apartmana, a i gosti tako mogu koristiti hotelske usluge.
Ti se kompleksi često grade izvan strogog centra grada te znatno manje utječu na cijene stambenih nekretnina u centru.
- Mixed-use resorti u Hrvatskoj više nisu novost, o njima se priča dugo godina, neki su i uspješno izgrađeni, ali još ni blizu razvijeni kao u turistički konkurentnim zemljama. Ne postoji ni zakon koji regulira odnose između vlasnika takvih nekretninskih jedinica i menadžmenta (hotelske) kompanije, što je u zemljama poput Španjolske i Grčke ustaljena praksa. Bilo bi sjajno da se to razradi kroz novi Zakon o turizmu - smatra Franolić.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
PROČITAJTE JOŠ: