Josip Faričić u otvorenom pismu: “Ribolov ludrom i šabakunom – ihtiocid i potpuni nered na moru”

ZADAR – Prorektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr.sc. Josip Faričić uputio je otvoreno pismo u kojem izražava ogorčenje, prigovor i prijedlog vezan uz ribolov tramatom (ludrom, a rjeđe i fržatom) i to na adresu Ministarstva poljoprivrede i Zadarske županije. Pismo objavljujemo u cijelosti:

“Poštovani,

s obzirom na to da nisam jedini koji je već više puta upozoravao na pogubnost mnogih nečasnih radnji pojedinih sudionika u morskom ribolovu na hrvatskom dijelu Jadrana, odlučio sam Ministarstvu poljoprivrede i Zadarskoj županiji uputiti ovo otvoreno pismo. To sam i učinio prije dva dana.

Kao osobi koja je podrijetlom s otoka, sudioniku u rekreacijskom ribolovu i znanstveniku koji se bavi hrvatskim obalnim i otočnim prostorom posebno mi je stalo da se dragocjeni resursi Jadranskog mora koriste na održiv način, jedini prihvatljiv da bi se zaštitili morski ekosustavi i da bi se riblji fond sačuvao i za buduće generacije. Ribarstvo nije samo jedna od gospodarskih djelatnosti već i način života gotovo svih otočana i stanovnika velikog dijela kopnenoga obalnog prostora. Ponosni smo nositelji višestoljetne maritimne kulture koja je bitna sastavnica našega identiteta. Međutim, među nama ima i onih koji su se narugali toj tradiciji, ali i budućnosti koja je pred nama. Neki se od takvih ne srame na društvenim mrežama dijeliti svoje video snimke i fotografije na kojima je očigledno da je riječ o rezultatima nedopuštenih radnji. Bez većega su odjeka i novinski tekstovi poput onih objavljenih na ovoj mrežnoj stranici.

Nažalost, svjedoci smo toga da na moru vlada potpuni kaos, obilježen izlovljavanjem ribljeg fonda pa i uništavanjem cijelih staništa u kojemu sudjeluju pojedini nečasni profesionalni ribari, a i neki vlasnici povlastica za mali obalni ribolov te oni s ili bez dozvola za sportski i za rekreacijski ribolov. Kod onih koji su podivljali te bez obraza i bez obzira uništavaju riblji fond duljine mreža i parangala, jačine svjetla itd. ne premašuju za nekih 10% normativnim aktima predviđene mjere, već se radi o višestruko većim prekoračenjima. Isto tako, pojedine vrste ribolova, poput povlačenja koće, šabakuna i migavice odvija se redovito i na lokacijama koje za te vrste ribolova nisu dopuštene (u uskim otočnim kanalima, neposredno uz obalu itd.). S jedne strane, neke je ribare zahvatila pomama za što većom zaradom i ne biraju sredstva kako do toga doći, s druge strane nedovoljno je učinkovit nadzor, a s treće strane očigledna je nemoć uglavnom vrlo starih stanovnika otočnoga prostora. Nasuprot tome, pohvalni su odgovornost i briga mnogih ribara koji optimalno koriste svoja znanja te svoje tehnike i alate i ne sudjeluju u tim nečasnim radnjama koje bi se mogle nazvati ihtiocidom!

Ne ulazeći u sve vrste ribolova u kojima se postupa nezakonito i za riblji fond potpuno devastirajuće, slobodan sam prigovoriti, a ujedno i uputiti prijedlog u vezi ribolova tramatom (posebno ludrom) i mrežama potegačama, posebno šabakunom i migavicom. Pri tome se normativni opisi tih ribolovnih tehnika i praksa posve razlikuju. Npr. teoretski je ribolov ludrom selektivan, ali zapravo to nije tako. Koriste se okićeni i neokićeni konopi čija duljina višestruko nadilazi duljinu predviđenu stavkom 3 toga članka, a isto je i s vrstama mreža. Rezultat ribolova ludrom i šabakunom su opustošeni dijelovi akvatorija, a sve to nije uvijek lako utvrditi jer se često lovina koja nije konzumne veličine ili se ne uspije plasirati po očekivanim cijenama jednostavno uklanja bacanjem (kada je već uginula) u more. Postoji i jedna specifičnost i geografska nelogičnost, a to je da je ribolov ludrom pravilnikom dopušten samo u lovištima ribolovnih zona B, E, F i G. Osim unutar izrijekom definiranih lokacija u tim zonama, ludranti i oni koji love šabakunom bez imalo obzira ribu love i na svim drugim njima pogodnim lokacijama u tim zonama, ne sustežući se ulaziti svojim ribarskim alatima niti u uvale-lučice obalnih i otočnih naselja.

Otočani s negodovanjem, a u nemoći nerijetko s gorčinom i sa suzama u očima, svaki dan gledaju koje sve pozicije zahvaćaju i na njima istrebljuju ribu „ribari“ koji love ludrom i šabakunom. Nakon njihovih pohoda više nije moguće uloviti ribu niti za ručak u prosječno jednočlanim ili dvočlanim staračkim kućanstvima. Umnogome je prijeđena svaka moguća mjera: ne poštuju se ili se izigravaju zakoni i drugi normativni akti kao i višestoljetna nepisana pravila, ne primjenjuju se makar minimalna znanja o morskoj biologiji i zbiva se sve drugo što upućuje na stanje potpune društvene neodgovornosti i ekološke nesvijesti.

Smatram posve licemjernima zajedljive nadzore mjerodavnih tijela nad onim ribolovcima koji su na parangalu imali 10 udica više od dopuštenoga broja ili su postali počinitelji prekršaja jer su utopili 5 tunja samica (nedopuštenih u sportskom i rekreacijskom ribolovu!), a želeći uživati u svom ulovu nisu škarama odrezali jednu repnu peraju ribi ili nisu prepolovili glavu lignji, dok se istodobno nezakonitim ribolovom lovi više stotina pa i tona ribe, taj ulov se uopće ili se samo djelomično registrira, a za to nitko ne snosi nikakve sankcije.

O pogubnosti ludra ne svjedoče samo otočani već i nekadašnji izravni sudionici toga ribolova. Posebno je dojmljivo jedno takvo svjedočenje objavljeno ovdje.

Uz ludar opisan na gore citiranom forumu, poseban je problem ribolov obalnim mrežama potegačama, posebno šabakunom i migavicom. Te se vrste ribolova čak kombiniraju s nekim tehnikama ludra pa ih se ponekad i ne razlikuje koliko god su to zapravo različite vrste ribolova, a i bez toga prava su pošast za staništa obalnih morskih organizama. Devastirajuće djeluju na mnoga polja posidonije, uništavaju se staništa periski i drugih školjkaša i njima se lovi velika količina nedoraslih jedinki različitih ribljih vrsta, ne zbog veličine oka mreže, već zbog toga što bez obzira na tu veličinu mnoštvo malih jedinki jednostavno stvori zid koji je prepreka koju ne mogu izbjeći. Isto tako, za razliku od ludra vremenska ograničenja su manja, a u slučaju šabakuna on je dopušten istodobno s ludrom pa se nerijetko iste ribarske pošte obuhvate u svega nekoliko dana razlike s obje ribolovne tehnike. U tim slučajevima ribari iza sebe ostavljaju pustoš.

Predlažem stoga da se ribolov tramatom (ludrom i fržatom) normativnim aktima potpuno zabrani, a da se do isteka ovogodišnje sezone hitno uvede moratorij za one koji su stekli povlasticu za taj ribolov. Isto predlažem i za šabakun. Ako nije moguće potpuno zabraniti te vrste ribolova onda je geografski potrebno ograničiti lovišta i uvesti strogi nadzor nad tim ribolovnim tehnikama.

Ujedno pozivam sve nas koji na bilo koji način sudjelujemo u ribolovu da poštujemo norme, da brinemo o obalnom i morskom okolišu te da vodimo računa o našoj djeci i unucima. Učinimo svi zajedno dodatne napore da naše Jadransko more ostane ne samo lijepo i čisto već i bogato životom! U protivnom, svojim grijesima i propustima naš će naraštaj posve zakazati. Sebi i svojim potomcima uništit ćemo ono što nismo sami stvorili već smo naslijedili od prirode i naših predaka.”

Josip Faričić, Zadar