Kad se more počelo koristiti za kupanje i guštanje?

PULA – Od kad se uopće ljudi kupaju? Jesu li u moru guštali recimo, stari Rimljani?

– Ima tragova u izvorima plivačkih natjecanja jer su bili svjesni da to pomaže zdravlju, održavanju kondicije, postojala je izreka: “Ne znaš ni čitati ni plivati”, a to dovoljno govori o značenju plivanja, odnosno kupanja u moru iz rekreativnih i sportskih razloga, pojašnjava za HRT Robert Matijašić, arheolog i povjesničar.

No more je oduvijek bilo važnije kao resurs. Za promet, rad i rat. Kada se dakle more počinje koristiti za kupanje i guštanje?

– Stvari se počinju mijenjati negdje u 17. stoljeću s razvojem medicine. Tada se počinje govoriti o blagodatima morske vode, koje donosi umakanje u hladnu morsku vodu. To se radi na vrlo čudne načine. Viši slojevi imali su i posebne kočije koje su oni nazivali strojevima za kupanje. Kočija bi se doteglila do plićaka, unutra bi ušla gospođa, rjeđe gospodin i kratko se smočila, govori povjesničar Igor Duda.

Sramežljive su dakle bile te prve kupačice. No znale su da je more ljekovito. A onda u 19. stoljeću nastaje građansko društvo koje traži dokolicu. Tako se razvija i turizam.

– Nalazimo se na mjestu koje se zove Bagno Stenger. Mjesto za kupanje Stenger. To se mjesto potpuno promijenilo i s njim se ne mogu identificirati. Moram maštu angažirati da se prisjetim onog vremena kad smo iz susjedne škole Šijana, kasnije Neven Kirac, dolazili znojni i umorni nakon gimnastike i nakon predavanja da se osvježimo na ovom kupalištu, prisjeća se povjesničar Miroslav Bertoša.

Danas pak, oni hrabriji, osvježenje traže i u zimskim danima.

– Kupam se već 8 godina, blagodati su neizmjerne i nebrojene, nema prehlada, tijelo se privikava i to je jedina vježba gdje možemo istezati krvne žile. I preporučio bih svakoj zdravoj osobi, poručuje za HRT zimski kupač Stefano Brkarić.

Eto, čuli ste. Život uzme, more vrati. Vraća i zdravlje. Ostavljamo hrabre da se kupaju. A mi ostali, samo zaključujemo – jedva čekamo ljeto…

I.B.