KAJAKOM DO PALAGRUŽE Marko Kovač je uspio – Odveslao i do posljednjeg svjetionika!
PALAGRUŽA – Preostala je još samo Palagruža. Tako je govorio svima koji su ga pitali je li odveslao do svih svjetionika. Ta samo Palagruža je 44 kilometra, odnosno 24 nautičke milje od Sušca udaljena. Sušac je udaljen 28 kilometara (15 NM) od Ubli na Lastovu gdje dolazi trajekt. To je najkraći mogući put doveslavanja kajakom do Palagruže iz Hrvatske. I ne samo da je uspio, već je doveslao i s Palagruže na Lastovo. Evo i njegove priče…
– Nisam htio koristiti trajekt, već sam odlučio iz Splita doveslati do Palagruže unutar tri dana veslanja. Prvi dan veslanja krenuo sam iz Splita prema svjetioniku Stončica. Imao sam u planu odveslati tih 52 kilometra (28 NM) u komadu, ali saznao sam da svjetioničar P. Baraba neće biti u smjeni kada ću se vraćati kroz Splitska vrata u povratku u Split. Prvi razlog zašto sam odlučio stati na svjetioniku Ražanj je upoznavanje svjetioničara kojeg prošle zime nisam zatekao na lanterni jer nažalost kada P. Baraba nije u smjeni onda nema svjetioničara na Ražnju. Drugi razlog pauze na svjetioniku Ražanj bila je tramuntana, vjetar koji je snažno puhao u moja leđa i okretao kajak na bok. Kada je vjetar jači od 15 čvorova, na otvorenom moru stvaraju se valovi viši od 1 metar a takvi valovi na duge relacije nisu ugodni iako me guraju prema cilju.
Dva sata sam se družio sa svjetioničarom i susjedima lanterne Ražanj. Pomislio sam da ću prenoćiti na lanterni jer je vjetar prejak ali oko podne je vjetar kalao (oslabio) pa sam nastavio put Stončice. Upravo prema Paklenjacima sam uhvatio brzinu od skoro 4,5 čvorova što je za kajak izuzetno brzo. To je rezultat vjetra od 10ak čvorova u leđa s valovima od pola metra što je možda najbolja karakteristika mora i vjetra u leđa. Između Paklenjaka i Stončice vjetar je okrenuo na maestral od 10ak čvorova tako da je bilo sasvim ugodno veslati prema Visu. Kada sam završio s veslanjem osječao sam blagi umor u rukama, ali znao sam da sam spreman odveslati 50ak kilometara (27 NM) bez problema.
Drugi dan je maestral u poslijepodnevnim satima bio prejak, iako su u najavi vremena prognozirali jačanje već oko podne pa sam odlučio pričekati jedan dan ugodnije vrijeme kako bi odveslao do Sušca. Od Stončice do Sušca ima 37 kilometara (20 NM) otvorenog mora gdje nema nikakvog kopna u slučaju pogoršanja stanja mora. Zato sam ipak pričekao jedan dan jer nisam u žurbi i želim veslati u ugodnijim uvjetima. Dobru sam odluku donio jer sam dan kasnije imao čak 2-3 sata bez daška vjetra, a more je bilo ravno poput ulja.
Pratio sam dupine nekih 5 minuta, a bili su na 10-15 metara od mene. Okupao sam se nasred kanala, točnije na 10-ak kilometara od Sušca, pa sam se popeo natrag u kajak jer su uvjeti na moru bili savršeni. Došavši do obale Sušca nastavio sam veslati okolo otoka pošto se svjetionik nalazi na južnom rt-u otoka. Ostatak poslijepodneva sam se kupao u moru savršene boje. Navečer sam prespavao u svjetioniku Sušac, gdje sam se pripremio za posljednju etapu veslanja do Palagruže. Čekala me dionica koju sam prije godinu i tri mjeseca odlučio odgoditi zbog više razloga a jedan od tih je bila činjenica da se iz kajaka Palagruža ne vidi i vesla se prema valovitom horizontu bez ikakvog kopna na vidiku, osim Sušca iza leđa.
Upravo Sušac iza leđa bio je moj orijentir prema Palagruži. Iz iskustva sam procjenio da bi trebao oko 2 sata veslati prema valovitom horizontu da bi ugledao najviši dio Palagruže. To mi je potvrdio prijatelj Kićo koji je u ljeto 2019. godine veslao u grupi kajakaša praćena jedrilicom prema Palagruži. Ujutro sam se ustao u svitanje Sunca, kako bih što ranije krenuo jer sam očekivao da će mi trebati 8-10 sati veslanja do Palagruže. Vjetar je bio puno jači nego što je bilo u prognozi, čak se more bijelilo a to nisu uvjeti za veslati do Palagruže. Možda bi se moglo ali ne sam uz veliku vjerojatnost odustajanja, što meni nije bilo u interesu. Čekao sam dva sata kada je vjetar napokon počeo slabiti. Spremio sam stvari i krenuo veslati točno u 10 sati. Upravo prije polaska, dok sam se spremao došao je nadzornik Gango, brodom od Parka prirode Lastovsko otočje. Njegov sin i još tri gospodina su se prošetali do svjetionika dok sam ja krenuo veslati za Palagružu. Brzo će oni mene stići a imam uređaj koji ostavlja moju GPS lokaciju svakih 5 minuta što se može viditi online.
Kada sam počeo veslati more se više nije bijelilo kao par sati ranije ali valovi su bili metar do metar i pol visoki, a dužina vala nije bila velika tako da je avantura do Palagruže odmah u startu obećavala ozbiljan pothvat koji neće biti jednostavan. Drago mi je bilo što su takvi uvjeti jer će iskustvo biti kvalitetnije. Maleni valovi i bonaca kao dan prije je prejednostavno za dionicu prema kojoj imam veliko strahopoštovanje. Nakon sat i pol veslanja učinilo mi se da sam ugledao nešto što bi moglo biti kopno. Desetak minuta kasnije bio sam siguran da je to Palagruža. Taj trenutak sam čekao, iako imam još 5-6 sati veslanja do tamo. Nakon 2-3 sata veslanja visina valova ostaje skoro ista ali valovi postaju sve duži pa je veslanje postalo puno ugodnije. Ovu dionicu imao sam pratnju brodom organiziran od strane Parka prirode Lastovsko otočje. Moja cura je izuzetno zahvalna za gestu meni najdražeg otoka u Hrvatskoj. Iskreno, moram priznati da je meni bilo lakše kada sam znao da imam osiguranje u slučaju ako mi se nešto dogodi na putu prema Palagruži. Realno nije mi se ništa dogodilo, osim što sam iznenadio sebe i ljude u brodu na način kako sam odveslao ovu 46 kilometara (25 NM) dugu dionicu.
7 sati i 15 minuta proveo sam u kajaku od plaže na Sušcu do plaže na Palagruži. Od spomenutog vremena imao sam 3 puta po samo 5 minuta pauze, kada bih pojeo sendvič ili čokoladicu. Sedam sati sam veslao prosječnom brzinom od 3,5 čvora. Nakon što je prateći brod otišao natrag za Lastovo, počeo sam pjevati i plesati na plaži što je završilo kupanjem u moru. Otišao sam do svjetionika koji se nalazi 100 metara iznad mora, odnosno 15-20 minuta hoda. Vratio sam se u kajak, plutati na moru, dok gledam lanternu u zalasku Sunca. Jednostavno sam se osječao prezadovoljno, presretno i preponosno što sam uspio doveslati do Palagruže bez problema i to puno brže nego što sam očekivao. Najljepši dio zalaska dok sam sjedio u kajaku je pomisao na sutradan. Prognoza je savršena za veslanje palagruškim arhipelagom. Ujutro sam krenuo prema kajaku, ali dok sam se spremao za polazak pala je kiša. Palagruža je najsušije područje u Hrvatskoj po broju padalina, a ja sam doživio kišu na ovom kutku Hrvatske koje po količini padalina ima granične karakteristike pustinjske klime.
Kiša je brzo prošla, a nakon kiše dolazi Sunce i savršen dan. Odveslao sam do Galijule, najjužnije kopnene točke u Hrvatskoj. Do Galijule ima 5,5 kilometara (3 NM) od Male Palagruže. To je otprilike sat vremena veslanja bez žurbe. Osim kupanja kod hridi Galijula, kupao sam se i gušta u uvali Medvidina na Maloj Palagruži. Popeo sam se na vrh Male Palagruže, koji se naziva Popina njiva, pošto je ovdje devetog ožujka 1177. godine imao večeru papa Aleksandar III. Ja nisam večerao, ali sam uživao u sebi najdražem piću. Uživao sam istraživati arhipelag Palagruže koje će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Kao što sam se veslio ovom danu, tako sam ga proveo, savršeno.
Ponedjeljak i utorak su na Palagruži bili sunčani i vjetroviti, tako da vrijeme provodim šetajući po otoku. Za šetnju imam dva razloga. Prvi razlog je istraživanje otoka, što bude borba sa galebima koji nisu zadovoljni što se krećem blizu njihovih gnjezda i mladih galebova, iako se krećem samo po stazi. Drugi razlog je potraga za signalom za mobitel jer mreža sa prvim početnim slovom abecede ima signala na ovom otoku kao što pada kiša na isti. Kada se vratim u lanternu uživam u gostoprimstvu obitelji Žuvela i Šain. Znao sam da su ovdje dva svjetioničara, ali da će nas biti ukupno jedanaest, nisam imao niti na kraju pameti. Osim dva svjetioničara, ovdje su supruge i djeca njih dvojice, te gospođa Marija, majka sadašnjeg svjetioničara i žena umirovljenog svjetioničara. Gospođa Marija mi je prepričala svoj prvi dolazak na Palagružu, što je bilo prije 39 godina. Ljubav prema svjetionicima i ovakvim izoliranim otocima ili imaš ili nemaš. Na većini svjetionika naišao sam samo na svjetioničara, te eventualno supruge s njima. Na svjetionicima Veli rat, Babac, Susak naišao sam na obitelj svjetioničara s dvoje djece. Na Palagruži sam naišao na dvije mlade obitelji s ukupno pet djece. Kada bih barem na svim lanternama iz 19. stoljeća bile obitelji kao što su to nekada bile u prošlom stoljeću.
Prema vremenskoj prognozi u srijedu bih trebao imati idealne uvjete za povratak s Palagruže. Isti dan će biti smjena svjetioničara, pa bih teoretski mogao na njihov brod, ali meni nije dosta veslanja pa sam odlučio odveslati do Lastova, sebi najdražeg otoka. To je ujedino najduža dionica veslanja u ovoj ekspediciji jer me čeka 62 kilometra (33 NM) veslanja u jednom danu. Park prirode Lastovsko otočje će biti osiguranje u slučaju da ne uspijem odveslati do Lastova. Vrlo vjerojatno ću provesti par dana na Lastovu, pošto prognoza najavljuje barem dva dana žestokog juga. Nakon što jugo prođe krećem put Korčule, odakle na Hvar. Posljednji dan veslanja bit će od Hvara do Splita, gdje završavam svoju avanturu veslanja kajakom do svih svjetionika u Hrvatskoj izgrađenih u 19. stoljeću – priča nam Marko posljednje dijelove slagalice njegove velike veslačke avanture.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Marko Kovač krenuo veslati kajakom, put Palagruže
OTOČNA ODISEJA Obilazak svjetionika kajakom: “Još preostaje ‘samo’ doveslati do Palagruže”