Kako primijeniti pozitivna iskustva ribara s istočne obale SAD-a na Jadran?
PULA – Djelatnici Fakulteta prirodnih znanosti u Puli posjetili su, u sklopu projekta Partnerstva između znanstvenika i ribara, Sveučilište Maryland u SAD-u kako bi se detaljnije upoznali s tamošnjom praksom i istraživanjima vezanim uz ribarstvo.
Sveučilište Maryland istaknuta je istraživačka institucija i jedno od važnijih sveučilišta u SAD-u, čiji proračun iznosi gotovo 2 milijarde dolara, i u čijem radu sa studentima djeluju nastavnici dobitnici Nobelovih i Pulitzerovih nagrada.
Istraživanja morskih ekosustava provode se u Biološkom laboratoriju „Chesapeake“ koji predstavlja najstariji javni istraživački centar na istočnoj obali Atlantika. Osnovan je 1925. godine, i od tada je lider u istraživanjima vezanim uz ribarstvo, ekologiju estuarijskih područja, kemiju okoliša i toksikologiju. Glavnina istraživanja usmjerena su na zaljev Chesapeake, koji je s obzirom na oblik, položaj i oceanografske podatke, vrlo sličan sjevernom Jadranu.
Radi se o vrlo produktivnom području na koje utječu rijeke i koje pokazuje izraženu sezonalnost. Svjesni posljedica klimatskih promjena, laboratorij razvija nove znanstvene pristupe rješavanju glavnih globalnih ekoloških problema. Okolišni problemi koji imaju utjecaj na djelatnost morskog ribarstva kao i kod nas vrlo su slični; poremećaji u hranidbenoj mreži, masovna pojava želatinoznih organizama poput rebraša i meduzoidnih oblika žarnjaka te promjene u abundanciji i sezonskim migracijama gospodarski važnih vrsta koje se ondje izlovljavaju.
Tamošnje ciljne gospodarske vrste su plavi rak ( Callinectes sapidus ), Morone saxatilis (vrsta slična brancinu) i školjkaši koji obitavaju u sedimentu. U sportskom ribolovu najvažnija je strijelka ( Pomatomus saltatrix ), termofilna vrsta ribe, sve prisutnija i u sjevernom Jadranu.
Ekipa s pulskog Fakulteta prirodnih znanosti ovaj put imala je prilike upoznati se s metodama istraživanja ekologije riba i mapiranja uz primjenu sonara te s procjenom abundancije i sezonalnosti kretanja biomase planktonskih zajednica pomoću podvodnih video kamera. Upoznali su se i s rezultatima mjera za očuvanje ribljeg fonda, koji je zahvaljujući koordiniranoj suradnji znanstvenika i ribara iz Chesapeake zaljeva, u boljem stanju nego prije.
Neke od mjera za održivo korištenje resursa uključuju promjene na ribolovnim alatima, vraćanje u more ženki nekih vrsta tijekom cijele godine kako bi se iduće godine populacije značajno oporavile te određivanje godišnjih lovnih kvota nakon temeljite procjene abundacija populacije pri čemu važnu ulogu imaju stacionarne podvodne videokamere postavljene na glavnim migracijskim putevima riba.
Primjere dobre prakse u ribarstvu i načine prilagodbe ribarstva na klimatske promjene naši znanstvenici nastojat će, kažu, primjeniti i na primjeru Jadrana.
J.K.