Kako su sike i škrape u kojima smo se nekad igrali, postale najveći neprijatelji turizma?
Hvarsko-splitska umjetnica Tonka Alujević, spisateljica je koja itekako ima legitimitet pisati o moru. Dvaput je preplovila ocean, a poznaje i svaki kutak Mediterana, a svog splitskog akvatorija pogotovo.
Alujević koja je napisala pet knjiga, izdvojila je ovih dana citat iz možda njene najpoznatije "Samo moru virujen", a tiče se "pripitomljavanja" škrapa od strane lokalnih poduzetnika, a sve kako bi turistima bilo udobnije, da se (nedajbože) be bi nečije stopalo izgrebalo o škrape u kojima smo se nekad, zapravo bezbrižno igrali.
"Već odavna konfiguracija terena uz more jedan je od glavnih neprijateja našeme turizmu. Sike su naš glavni geološki nedostatak. Drugi imaju pješčane plaže i vrhunske bazene. Mi toga imamo malo a ne more se tako odit naprid. Pustimo mi to šta smo mi domaći naučili tako odit na more i šta nan je to gušt. I to šta nas nervira kad nan sarbun ulazi u mudantine i guzicu. I to šta ležimo po stinan isto ka na najmekje štramce. Naučili smo di namistit lakat, kuk, glavu. Kako leć na drob, kako stat kad te uvati voja za štako čitat. Znamo svaku siku kako stoji i kako jon se prilagodit i nije to samo slučaj kod mlađega svita, nego su nan takvi i stariji. Ali ostavimo se mi nas, mi smo fakiri, mi smo zadnji stupanj joge dva dana prije prosvjetljenja naspram ovima šta nan dolazu", citirala je Tonka Alujević dio svoje knjige "Samo moru virujen", objavljenu 2006. godine.
Objavu je autorica popratila fotografijama montažnih objekata na škrapama na Hvaru, o kojima je Morski HR pisao prije nekoliko dana, dok za usporedbu objavljuje fotografiju iz svog djetinjstva, kad je, najblaže rečeno, sve bilo potpuno drugačije.
J.G.
PROČITAJTE JOŠ: