KORNATSKI TROKUT 3 Tajerske sestrice

Totalno drukčiji od drugih… Kad sam tražio prave riječi, kojima bi opisao ovaj svjetionik, jednostavno mi je pao na pamet dio stiha iz jedne pjesme osamdesetih. Svjetionik je to na jedinstvenom mjestu na početku Kornata. Zašto je tome tako? Idete li do Kornata, na mjestu 15 Nm udaljenom od Zadra prema prolazu Proversa, naići ćete na prilično jednoličan, ali prekrasan i strahopoštovanja vrijedan prizor. Svuda oko Vas goli otoci, surovi kamen, a usred njih se ističe jedan, na kojem raste gusta borova šuma. Jedan jedini!

Na tom otočiću, kojeg su nazvali Sestrica Vela, 1876. godine izgrađen je svjetionik. Tri su još skupine otočića na Jadranu, koje je stari svit nazvao "Sestrice", jer su u skupinama, i na svima su izgrađeni svjetionici. No, ovaj je po mnogo čemu poseban. Osim što je jedini otočić u svojem susjedstvu, na kojem raste išta više od slučajne makije i trave, to je i jedini otočić u Kornatskom arhipelagu na kojem stoji ljudskom rukom izgrađena i danas funkcionalna zgrada.

Posebna je to građevina. Za nju bi se moglo, za razliku od svih ostalih svjetionika na Jadranu reći, da je jedina građena po staroj engleskoj školi podizanja lanterni. Kakva je to stara škola? Pa jednostavno, kuća u pozadini, a ispred nje se ističe visoka kula, obojana spiralno, crveno-bijelom bojom. Neki će primijetiti da je to ujedno i boja austrijske zastave, no bitnije je istaći da se kule pituravaju u istaknutije boje, kako bi se lakše uočili i danju, jer svjetionik ne služi samo kao svjetlo u noći, već i dnevni orijentir! Pa zamislite samo kako bi netko s veće udaljenosti mogao razlikovati bijeli toranj od bijele pozadine kornatskog arhipelaga…

Svjetlo je na 47 metara nadmorske visine, a domet mu je 20 Nm, a pomoćno, napajano solarnom energijom, 12 Nm. Kuća je s kulom povezana zatvorenim hodnikom, a sama ima jedan kat s ukupnom površinom od oko 500 kvadratnih metara. Oko kuće je veliko, kamenom popločano dvorište. I tu, kao i na ostalim svjetionicima ima nekoliko svrsishodnih pomoćnih objekata, a možda je najvažnije istaći meteorološku postaju, s koje se dobivaju vrijedni podaci, od posebne važnosti za nautičare, koji u sve većem broju pohode ovaj akvatorij.

Ovo je ribom izuzetno bogat prostor, no, kako sve skupa spada u prostor Parka prirode Telašćica, tako je i režim ribarenja užasno strog i osim svjetioničarevog ribanja udicom za svoje osobne potrebe na lanterni, ne dozvoljava se bilo kakvo uplitanje u prirodne procese, koji se odvijaju u podmorju arhipelaga. Kako Tajerske sestrice, zajedno sa Sv. Andrijom, kod Dubrovnika, spadaju u red najljepših svjetionika na Jadranu, tako se ne smije ne spomenuti da je isti i "duplo" zaštićen. Osim što je u Parku prirode, otočić je proglašen i ornitološkim rezervatom, baš kao i njegov brat, Sv. Andrija.

U mirnim ljetnim noćima, ako Vas put nanese ovamo, moći ćete osjetiti mirise i suživot ljudi (ovdje u manjini) i ptica, ali i podmorskog svijeta, zajedno sa sutonom, s kojim vizura lanterne dobiva upravo onaj Božanski izgled, čijom slikom zatvaramo ovu priču o Kornatskom trokutu, koji je sličan Bermudskom jedino u sitnoj paraleli – na obadva mjesta se gubi osjećaj za vrijeme i prostor…

Isječak iz knjige Legende svjetla

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ: