LANTERNA ŽIVOTA: Inventura jedne mladosti
Bilo je to davne 1976 godine… Jednolični zvuk starog motora, onog šta se palija na manicu, provocira je rajsku, gotovo sablasnu tišinu kornatskog arhipelaga. Kovrđava (tad) glavica šestogodišnjaka, pomno je promatrala lipotu oko sebe i rađala se tom trenu ljubav koja i danas traje! Ove retke sjećanja pišem za timunom, u komandnom mostu mog “Sokola”, sabirući jednu mladost koju su zamjenile godine zrelosti, mladost provedenu na moru u apostolskoj profesiji, profesiji ribara.
Zasto ovo pišem?! Pišem iz razloga što nam je tako malo vremena trebalo, da kao društvo, taj prostor čarolije dovedemo u pitanje. Promatram ovih dana , a jednako i proteklih godina, nered koji vlada na moru, na obali i pod morem!
Sve smo uspjeli unerediti, zapustiti i sad već svjedočimo posljedicama koje su bolne, a u nekim segmentima i trajno nepopravljive…
Problemom otpada u moru, problemom buke u morskom ekosustavu, pekomjernim izlovom i uvođenjem neprihvatljivih alata u ribolov, betonizacijom obale, propustili smo se baviti kad je trebalo, a na žalost ne bavimo se ni danas!
Kompariram doživljaj mora danas i onda, i jedino što moram zaključiti da je razlika velika i da smo nagrizli vlastiom glupošču tu modru čaroliju koja je hranila i bila prostorom života generacijama prije naše! Postavlja se naravno pitanje ima li šanse za popravak?! Naravno da ima, ali to traži novu paradigmu za Jadran, i ljude kojima u sjećanju i srcu stoji zapis kako je to nekad izgledalo, i kako bi shodno tome trebalo, barem približno izgledati danas…Plastične činovnike, ljude bez emocije za modro,
Gomilu uhljeba bez znanja i ideja, valja zamjeniti ljudima koji znaju što je more! U protivnom, udio plastike i škovaca, kao svjedok ljudskog nemara, u mrežama naših ljudi , postat će dominantna lovina…Petar Baranović