Maja Sever progovorila o neugodnom iskustvu na Tijatu: "Evo zašto je važno prijaviti nasilnike"
Ukratko, priča je dosta jednostavna. Mještani sela u kojem ljetujem, na malenom otoku na jadranskoj obali, pobunili su se protiv, kako kažu, devastacije i uzurpacije te nelegalnog korištenja uvale na susjednom otočiću. Bore se pravnim putem, a atmosfera je već nekoliko godina napeta i neugodna.
Tih se dana priča probila na nacionalnu razinu i s nekoliko novinara razgovarala sam o navedenoj temi. Kolegica mi je tog jutra rekla da vlasnik spornog objekta tvrdi da je restoran zatvoren, te me zamolila ako budem u prilici da joj javim je li to istina i pošaljem fotografiju. Novinar je uvijek novinar i nije rijetkost da surađujemo i kada smo na odmoru, a ja osobno, od kada mi je matična kuća ukinula emisiju i zapravo ograničila novinarski rad, često koristim društvene mreže za objavu informacija, komentara ili analiza. Ne jednom mediji su prenijeli moj tvit ili neku objavu, sviđalo se to mojim urednicima i moćnicima ili ne.
Tako sam i taj dan sjela u svoju malu barku, povela prijateljicu i otišla do uvale. Nismo se ni približile pristaništu, vidjevši da je tamo policijski brod i da restoran ne radi, snimila sam par fotografija uglavnom policijskog broda, zaključila da je vlasnik govorio istinu, da stvarno ne rade te okrenula barku i krenula natrag. Dvojica, meni tada potpuno nepoznatih ljudi, počeli su vikati s pristaništa, vulgarno gestikulirati, te na gumenom gliseru pojurili za nama. Jedan je uskočio u moju barku, uz prijetnje da će nas baciti u more, da brišem slike i istrgnuo mi mobitel iz ruke. Otišla sam do policijskog broda i odmah prijavila napad.
Nakon ispitivanja, na istom brodu s napadačima, rekla sam policajcu da mi samo vrati mobitel i da me pusti doma. Lagala bih kada bih rekla da me nije bilo strah. Prvi poriv bio je da odem kući, pokrijem se dekicom preko glave i čekam da sve ovo prođe. Često sam s kolegama razgovarala nakon što su bili napadnuti ili dok su bili izloženi online zlostavljanju. Točnije, često sam ih nagovarala da prijetnje prijave policiji. Taj osjećaj da samo želiš da prođe mnogima je poznat. Neki od napadnutih kolega ugasili su profile na društvenim mrežama, neki ne žele prijaviti jer ne žele da se priča nastavlja… i ja ih razumijem.
Ali borba protiv zlostavljanja i napada na novinare je važna i zajedno moramo graditi sustav zaštite, a taj sustav se mora temeljiti na učinkovitom mehanizmu brze prijave, pravodobne i profesionalne reakcije policije i tužiteljstva i zaštite žrtve. Pitanje zaštite sigurnosti novinara danas je na vrhu prioriteta našeg sindikata i Europske federacije novinara, zajedno razvijamo planove za jačanje offline i online sigurnosti, uključujući dijalog s policijskim snagama.
Jedna od aktivnosti jest i projekt Safety4Journalists u kojem uz nositelja Europsku federaciju novinara kao jedan od partnera sudjeluje i Sindikat novinara Hrvatske, a cilj je ojačati radničke organizacije za promicanje zdravlja i sigurnosti na radu, razviti univerzalni model procjene rizika i razmijeniti najbolje prakse zaštite. U nekim zemljama, pa i u Hrvatskoj, napad na novinara karakterizira se kao napad na službenu osobu, no još uvijek postoji nedostatak javne svijesti o prijetnjama i rizicima, zaštiti sustava i strateških sigurnosnih politika za novinare i medijske djelatnike. Kao rezultat, novinari se suočavaju sa sve većim rizicima radeći u neprijateljskim okruženjima.
Zadatak novinarskih sindikata i organizacija jest educirati i osnažiti novinare da prepoznaju i pravilno reagiraju na sve oblike napada i zlostavljanja. Pružiti im pravnu, ali i ljudsku podršku. Zato zahtijevamo od nadležnih institucija da osiguraju sustav zaštite novinara od napada koji uključuje prepoznavanje kaznenog djela napada, zaštitu žrtve i brzo pokretanje postupka, te suradnju s tužiteljstvom. Primjeri dobre prakse postoje u nekim europskim zemljama, na primjer u Nizozemskoj. Na europskoj razini dobro funkcionira sustav brze prijave napada Mapping Media Freedom (MapMF) u čijem je Izvješću za 2021. dokumentirano je 626 upozorenja u rasponu od verbalnih napada do pravnih incidenata.
Ova upozorenja utjecala su na 1063 pojedinca ili medijska subjekta u 30 zemalja. Kršenja uključuju ubojstva tri novinara: istraživačkog novinara Petera R. de Vriesa u Nizozemskoj, veterana kriminalističkog izvještavanja Giorgosa Karaivaza u Grčkoj i lokalnog radijskog voditelja Hazıma Özsua u Turskoj. Od veljače u praćenje je uključena Ukrajina gdje su smrtno stradali brojni novinari i medijski radnici, a i dalje su meta svakodnevnih napada.
Napori za uspostavu snažnih sustava zaštite sigurnosti novinara važni su zbog obrane novinarstva kao javnog dobra, zbog očuvanja naše profesije i zaštitu kolegica i kolega. Važno je pronaći snagu i ne pokriti se dekicom preko glave i pričekati da prođe ili ugasiti profile na društvenim mrežama. Radi zajedničkog cilja, važno je smoći snage, prijaviti nasilnike, zatražiti procesuiranje, informirati novinarske organizacije i iskoristiti sve alate koji su nam na raspolaganju. Ne samo radi osobne zaštite, već i radi mnogo šireg interesa.
Policija je nasilnike s otočića na jadranskoj obali privela, pokrenut je kazneni postupak, a jedan od njih dobio je zabranu pristupa. Na društvenim mrežama bilo je komentara da se to ne bi dogodilo da su napali prodavačicu iz dućana. Pa, upravo zbog prodavačice iz dućana i svih ostalih ljudi koje su ili će nasilnici napasti ili zlostavljati naša je dužnost graditi sustav u skladu sa zakonima i pravilima, boriti se za promjenu odnosa cijelog društva prema ovom problemu. Zahtijevati političku i javnu osudu napada na novinare, učinkovitu i transparentnu istragu svakog slučaja ugrožavanja sigurnosti novinara, prekid prakse nekažnjavanja napada na novinare i puno poštivanje slobodnog rada i sigurnosti novinara na svim razinama.
Naš rad je javno dobro, iako ponekad plaćamo visoku cijenu, naš rad mijenja društvo i svijet na bolje i zato je ova borba važna i zato je važno prijaviti nasilnike.
Maja Sever
PROČITAJTE JOŠ: