MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 8: U sjeni istraživača – Nacrti crni, nacrti bijeli

Zamislite da slikar naslika sliku i nikada je ne izloži, glazbenik napiše operu i nikada je ne izvede ili da književnik napiše roman i nikada ga ne objavi. I ja, koji se bavim crtanjem naših tradicijskih brodova  i izradom maketa imam naravno želju povremeno izložiti svoje radove ili objaviti informaciju o onome što radim ili što je ostvareno. Tako doduše otvaram i komunikacijski kanal u povratnom smjeru pa me onda mnogi maketari pitaju za savjet ili neki nacrt. Na taj način dobivam i informacije o problemima s kojima se i drugi maketari susreću. Jedan od najveći problema je nabavka nacrta naše tradicijske brodogradnje (gajete, leuta, bracere…).

Budući da sam u maketarskim  vodama već četrdesetak godina znam kakav je to problem ali znam i puno toga što se na raznim razinama moglo i trebalo odraditi po tom pitanju a nije se pokazalo dovoljno interesa pa se i nije dogodilo gotovo ništa. Puno sam puta razgovarao o tome u raznim uredima od gradske pa do državne razine. Redovito  načelna podrška bez konkretnih rezultata.

Imao sam i nekoliko zanimljivih razgovora sa poduzetnicima od kojih mi je jedan posebno ostao u sjećanju. Visokopozicionirani menadžer tvrtke, koja je inače bila i sponzor utrka formule 1, odmah je rekao odlično ja ću taj projekt podržati samo dajte mi malo vremena. Moram naći način kako na tome zaraditi četverostruko. Znate novac nije besplatan. Tako u raznim sličnim pričama prolazi vrijeme a maketarske primjedbe i dalje ostaju iste, mi nemamo kvalitetne nacrte domaćih tradicijskih brodova.

Povod za ovu priču je poruka jednog maketara koji me je pitao za savjet gdje nabaviti maketarski nacrt gajete. Kod nas ga nije pronašao ali sada slijedi šećer koji je namijenjen najviše našim „dušobrižnicima pomorske baštine“. Kaže lijepo čovjek:  U Srbiji se prodaju nacrti naših tradicijskih brodova. On naručio i uredno ga platio. Što reći posao je posao.

Ali, poslao mi čovjek i sliku jedne stranice nacrta a kad tamo piše Nenad Bojmić 1987. A ja nit luk jeo nit luk mirisao. Taj je crtež vezan uz nekadašnje postojanje Društva prijatelja Jadrana i tko zna kojim je putovima  došao u ruke osobe koja ga sada dila. Ma ljudi dragi nisam ja ni ljut na tu osobu neka se pomogne od mojega rada, žalostan sam da se kod nas ne može riješiti to pitanje na razuman način pa da ljudi mogu u svojoj državi nabaviti nacrte brodova koji su od velike vrijednosti za našu tradicijsku i pomorsku baštinu. Da bi svoj rad zaštitio od nekorektnih ljudi i postupaka, u ovakvim uvjetima, je li jedino je rješenje ne objavljivati (ne slikati, ne svirati, ne čitati).

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 7: U sjeni istraživača