“METEO-PAT” DANIELA PAVLINOVIĆA: Dan velikih valova

DUBROVNIK – Otkako pratim vrijeme i situacije s olujnim jugom i velikim valovima, ništa mi u sjećanju nije ostalo urezano kao jugo iz 1992. godine, točnije 26. ožujka te godine, malo više od dva mjeseca nakon što sam napunio 10 godina.

Jutro je osvanulo uz oblačno vrijeme i umjereno jak vjetar, koji je tijekom prijepodneva naglo ojačao na olujan i orkanski i takav se zadržao cijeli dan. Nebo su prekrili žuto-crveni oblaci, a jugo je hučalo poput najjače bure. Bila je to ciklona koja se sa sjevera Afrike premještala preko Italije i zatim Jadrana dalje na sjeveroistok. Još dok se razvijala, u svojim počecima, usisala je velike količine pustinjskog pijeska koji je bojao oblake u žuto crvenkastu boju, što je dovelo i do tzv. blatnjave kiše. Jugo, a zatim oštro (južni vjetar) bjesnili su cijeli dan, a kiše je bilo vrlo malo. Nestalo je struje, a zatim i vode. Atmosfera je bila sablasna, osobito i zbog toga što je u tijeku bio rat. Nažalost, upravo zbog ratnih događanja službeni podaci o ovom nevremenu u Dubrovniku nisu zabilježeni.

Osim sjećanja, ono što mogu još dodati isječak je iz knjige “Povijest dubrovačke luke” Antuna Ničetića: “Tom prilikom odnesen je dio sjeverozapadne hridi (Penatur) na dva mjesta. Na jugoistočnom dijelu odnesen je dio od oko 3 m, dok je jedan manji dio nestao na dijelu prema glavi gata. Neka ostane zapisano da su toga dana golemi valovi prebacivali preko gradskih zidina na gotovo svim dijelovima, tako da su ulicama na Pustijerni i Sv. Mariji tekli »mali potoci«, a obližnjim ku?ćama uza zidine oštećeni su krovovi. More je sezalo i do Crkve sv. Ignacija (Jezuiti), što je uistinu prava rijetkost.”

Iako su ovih dana, 12 i 13. studenog 2019. zabilježeni udari juga do 145 km/h (automatska meteorološka postaja na Petki) te rekordni valovi (gotovo 11 metara) oko Sv. Andrije otkako postoje mjerena na tom području, valovi nisu prebacivali zidine u tolikoj mjeri da su uzrokovali potoke u ulicama Pustijerna i Sv. Marija, niti su oštećeni krovovi kuća uz zidine. Može to biti dobrim dijelom i zbog smjera vjetra, koji je u situaciji iz 1992. godine bio dosta južni, a proteklih je dana imao izraženiju istočnu komponentu. U prvom slučaju valovi neometano dolaze s otvorenog mora. I po sjećanju i ovim činjenicama, 1992. ostaje ipak na vrhu situacija s jugom koje sam doživio. Osim ovog zapisa, postoji i zapis u knjizi Iva Stjepovića “Zapisi iz opkoljenog grada – dani koji se ne smiju zaboraviti”: “Danas je bio težak i sumoran dan. Olujno jugo rijetke žestine bjesnio je danas čitavog dana, a brodske linije su već drugi dan prekinute. Na Brsaljama slušam urlik vjetra i huk pobješnjelih morskih valova koji se razbijaju o hridi Lovrijenca. Žutocrvenkasti oblaci od saharskoga pijeska nad zapjenušalim olovnosivim pomahnitalim morem. Kažu mi da je slika stravična. Da bi ugođaj bio potpun nestalo je električne struje. Malo zatim i vode. Vratili smo se opet u stanje od prije tri mjeseca. Nadajmo se ipak da je ovo samo epizoda koja neće dugo potrajati. Naknadno saznajem da je kvar u Komolcu i da radovi na njegovu otklanjanju već traju.”

Ipak, protekli dani donijeli su i jugo i valove za pamćenje. Kako i ne bi, vremenska situacija bila je vrlo slična kao ona iz 1992. godine. Ciklona se iz blizine obale sjeverne Afrike premještala preko Italije i Jadrana dalje na sjeveroistok. Jedino, što se za razliku od 1992., ciklona popunjavala (slabila) dok se premještala preko Jadrana. Ipak, podrobnije analize prepustit ćemo meteorolozima. Sljedećih dana također nas očekuje dosta juga i valova, a nadajmo se ipak uz manje štete nego zadnji put.

Daniel Pavlinović

PROČITAJTE JOŠ:

NOVO UPOZORENJE Petak donosi novo jako jugo, obilne kiše i porast vodostaja!