MIKROPLASTIKA IZ MORA JE U ATMOSFERI Tjedno udahnemo i konzumiramo jednu kreditnu karticu!

Novo istraživanje pokazalo je da velike količine mikroplastike plutaju atmosferom, a vjetrovi je podižu s kolnika, oceana i poljoprivrednih polja. Kad se jednom tamo nađu, vjetrovi je mogu odnijeti do najudaljenijih mjesta na Zemlji.

Studije pokazuju da mikroplastika u zraku ima mnogo oblika i dolazi iz mnogo različitih izvora, ali ključni doprinos je odbačeni plastični otpad. Budući da se plastika vrlo sporo razgrađuje, ona se samo fragmentira na manje komade koje mogu nositi zračne struje. Značajna količina ovih fragmenata potječe od sintetičkih tekstilnih vlakana.

– To može biti bilo što i to su izuzetno sitna vlakna, filmovi, ono što mi zovemo čestice ili čak mikrogranule. Dakle, vrlo, vrlo sitne čestice, puno manje od onoga što ste mogli vidjeti golim okom – kazala je kanadska znanstvenica Janice Brahney.

Brahney, izvanredna profesorica znanosti na američkom Državnom sveučilištu Utah, radila je s kolegama kako bi istražila izvore plastike u zraku i kako je plastika ušla u atmosferu. Njihova studija objavljena je u Zborniku američke Nacionalne akademije znanosti.

Tim je najprije utvrdio kako se plastične čestice doista nalaze u atmosferi.

Njihova se studija usredotočila na izvore i uzorke iz zapadnih Sjedinjenih Država. Brahney je koristila dostupne informacije o izvorima i količinama mikroplastike, kao i uzorke koje je tim prikupio s 11 udaljenih mjesta u divljini, kako bi razumio kako mikroplastika ulazi u atmosferu.

Ona i njezin tim pronašli su tri glavna načina na koja se to događalo.

– Autoceste i ceste bile su zaista najvažnija varijabla za prenošenje plastike u atmosferu. To je zato što je plastika sada uglavnom svugdje, uključujući i ceste – rekla je Brahney.

– Kad automobil pređe cestu, stvara onu energiju koja plastiku može premjestiti visoko u atmosferu. Zamislite automobil koji vozi makadamskim putem. Možete vidjeti kako se oblak prašine diže iza njega. Unutar sve te prašine ima i mikroplastike.

More mikroplastike

Iako su mnoge ceste i autoceste u urbanim područjima, sami gradovi nisu glavni izvor atmosferske mikroplastike. Brahney sugerira da je to možda zato što gradovi imaju toliko mjesta za deponiranje mikroplastike prije nego što dođe u atmosferu.

Drugi način na koji mikroplastika završava u atmosferi je kretanje oceanskih valova.

– Budući da je mikroplastika puno manje gusta od vode, ona pluta na površini – rekla je Brahney.

– Dok se valovi komešaju, a mjehurići pršte na površini oceana, on ima sposobnost emitiranja sitnih čestica u atmosferu gdje se potom mogu prenijeti dalje.

Brahney i njezine kolege iznenadilo je to što je njihov rad pokazao da se više atmosferske mikroplastike probija od oceana do kopna, nego što je obrnuto. To je zato što oceani sadrže više onoga što se naziva “naslijeđenim zagađenjem” – desetljećima starim česticama koje vjetrovi sada podižu iz mora i potom talože na kopnu.

Treći način na koji su mikroplastične čestice završile u atmosferi posljedica je poljoprivrede.

Istraživači su identificirali dva glavna izvora plastike u poljoprivrednim tlima. Prvo, biokrutine iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koriste se kao gnojivo i uključuju značajne količine plastike. Drugo, posljednjih godina plastični malč koristi se u značajnim količinama u poljoprivredi i može ući u tlo.

– Vremenom se ta plastika raspada na izuzetno sitne dijelove i na kraju se ugrađuje u tlo – rekla je Brahney.

– Mislimo da će poljoprivredna tla imati nevjerojatno visoke koncentracije mikroplastike u usporedbi s divljim kopnenim tlima. U odnosu na neobradiva tla, ona koja se obrađuju, podižu puno veću koncentraciju mikroplastike u atmosferu.

Udišemo mikroplastiku

Prema Brahneyevim modelima, plastične čestice mogu se zadržati u atmosferi od nekoliko sati do više od šest dana.

– To je sigurno dovoljno dugo da plastika putuje između kontinenata i doseže sve kutke svijeta – rekla je.

Utjecaj mikroplastike u atmosferu znanstvenicima u ovom trenutku nije jasan. Brahney sugerira da bi čestice mogle utjecati na atmosfersku kemiju, uključujući stvaranje oblaka, i stoga imaju određeni utjecaj na vrijeme. Također bi mogle utjecati na ravnotežu sunčevog zračenja koja nam je potrebna za toplinu i energiju.

Teško je kvantificirati količinu mikroplastike u zraku, ali Brahney je stvorila procjenu na temelju svog područja istraživanja.

– Možemo procijeniti da konzumiramo i udišemo svakog tjedna jednu kreditnu karticu! – pojasnila je šokantne rezultate svog istraživanja.

D.G.