Na današnji dan 1960. godine batiskaf Trieste spustio se na najdublji dio oceana
SVIJET - Prije 63 godine, 23. siječnja, postignut je svjetski rekord u dubini uranjanja. Batiskaf Trieste dosegnuo je dno Marijanske brazde gdje je putnike iznenadilo otkriće živog svijeta.
Svjetski rekord u dubini uranjanja, koji i danas stoji, postignut je 23. siječnja 1960. Rekord je ostvaren batiskafom Trieste. U njemu su se nalazila dva čovjeka, poznati francuski oceanograf Jacques Piccard i američki mornarički poručnik Don Walsh.
Walsh i Piccard krenuli su na jedno od najopasnijih putovanja u zatvorenoj čeličnoj kugli na batiskafu, autonomnoj ronilici projektiranoj za najveće morske dubine, u 8 sati i 23 minute. Jedina veza s površinom bio im je telefon.
Nalazili su se u sferi obloženoj čelikom debljine 127 milimetara. Trebalo im je gotovo pet sati da zarone, a na dnu, gdje ih je iznenadilo kretanje plosnate ribe, zadržali su se samo oko 20 minuta. Tlak na toj dubini tisuću je puta viši od atmosferskog.
Za spuštanje na dubinu od 240 metara trebalo im je gotovo četrdeset minuta. Nakon toga su spuštanje ubrzali da bi se uskoro našli u potpunom mraku. Na dubini od 713 metara Piccard je izvjestio da su u prostoru vječne tame bezvremenog svijeta.
Temperatura mora naglo se spuštala. Na dubini od 1.280 metara primijetili su da u kuglu probija tanki mlaz vode. Dalje se Trieste spuštao brzinom od 55 metara u minuti i mlaz vode je uskoro nestao.
Zaronili su u najdublju oceansku brazdu na svijetu, Marijansku brazdu. U 13 sati i 6 minuta, Trieste se spustio na ravno dno poznato kao Challenger Deep.
Piccard i Welsh objavili su "simbolična prava, u ime znanosti i čovječanstva, na najveću dubinu svih naših oceana". Međutim, bili su 118 m iznad najdublje točke oceana.
Prema najnovijim mjerenjima, maksimalna dubina ondje iznosi 10.911 metara. Piccard i Walsh u batiskafu su izmjerili 11.521 metara što se tumači nepouzdanošću tadašnjih instrumenata.
Batiskaf Trieste izgrađen je najvećim dijelom u brodogradilištu u Trstu, od strane brodograditeljske kompanije Cantieri Riuniti dell’Adriatico. Trst je u to doba još uvijek bio specijalni teritorij između Italije i Jugoslavije, tzv. Slobodni teritorij Trsta.
B.K.
PROČITAJTE JOŠ: