Na godišnjem odmoru otkrila neobičnu tjelesnu sposobnost zbog koje je postala svjetska prvakinja

Priča o Australki Amber Bourke nije ni po čemu misteriozna, no ova nekadašnja sinkronizirana plivačica zaljubila se u ronjenje na dah sasvim slučajno, tijekom godišnjeg odmora u Egiptu, gdje je uz stručno vodstvo isprobala tu sportsku aktivnost. Nije ni znala da ima urođenu sposobnost “skladištenja kisika” u svom tijelu za zaron u velike dubine.

– Zadržala sam dah pune četiri minute i zaronila na 18 metara dubine. Nisam znala da sam sposobna za ijednu od te dvije stvari – ispričala je britanskom The Guardianu Bourke koja je trenutačno prvakinja Australije u ronjenju na dah u ženskoj disciplini.

Bourke je u u tinejdžerskim danima bila prvakinja u sinkroniziranom plivanju pa je već tada mogla u komadu zadržati dah na nekoliko minuta. Ono što je iz razonode probala u Egiptu otvorilo joj je, kaže, potpuno nove mogućnosti te ju je navelo da i dalje testira svoje tijelo u uvjetima koji nisu prirodni za ljudsko tijelo.

Do 2018. etablirala se kao jedna od najboljih u toj disciplini pa je na natjecanju uz obale Filipina odlučila oboriti svjetski rekord u disciplini konstantnog opterećenja bez peraja. Riječ je o jednoj od najzahtjevnijih disciplina u ovom sportu, u kojoj se ronioc u jednom dahu spušta okomito u dubinu, koristeći samo snagu mišića. Sa svakim metrom spuštanja, pritisak na tijelo raste, smanjujući prostor u kojem je zadržan zrak.

Fiziolozi su u prvim danima ovog sporta mislili da ljudsko tijelo u takvim uvjetima ne može zaroniti dublje od 30 metara s obzirom na golemi tlak koji pritišće ljudsko tijelo, što smanjuje i volumen zraka skladištenog unutar tijela. A roni se samo uz pomoć vlastitih mišića, bez peraja.

Bourke je tada uspjela zaroniti do dubine od 73 metra, čime je oborila svjetski rekord za žene, ali zbog slabe nesvjestice koju je doživjela nakon izrona diskvalificirana je.

– Ako ostanete pod vodom dovoljno dugo, uvijek postoji šansa da će vam kisik pasti na razinu na kojoj će se vaš mozak ugasiti kako bi se zaštitio od oštećenja. Dakle, na neki način, to je dobra stvar… ali frustrirajuća na kraju dugog ronjenja – ispričala je Bourke.

Ronjenje na dah je evolucijska prilagodba

Svjetski rekord za muškarce u ovoj disciplini je 102 metra, u četiri minute i 14 sekundi. S perajama taj je rekord 131 metar. Za disciplinu “statička apneja”, gdje natjecatelj ne roni već se samo uroni pod vodu, najduže zadržavanje daha je 11 minuta i 54 sekunde. Kada se prije pokušaja udahne 100% kisika, rekord je 24 minute i 37 sekundi.

Doktor Anthony Bain, vaskularni fiziolog sa Sveučilišta Windsor u Kanadi, istražio je fiziologiju ekstremnog zadržavanja daha – uključujući provođenje eksperimenata s profesionalnim roniocima – i kaže da mnogi od njih imaju veći volumen pluća od prosječne osobe . Studije na domorodačkoj populaciji ronilaca, poput naroda Bajau u jugoistočnoj Aziji, “također su pokazale veće slezene, što teoretski omogućuje duže zadržavanje daha putem kontrakcije slezene i oslobađanja crvenih krvnih stanica koje na sebe vežu kisik”.

Sposobnost preživljavanja na temelju zadržavanja zraka pod vodom je naučena vještina. Bain kaže da su studije pokazale kako su elitni slobodni ronioci uspjeli “pojačati” svoj odgovor na ronjenje kod sisavaca. U teoriji, riječ je o evolucijskoj prilagodbi iz vremena kada se sav život odvijao u vodi, odnosno refleksu koji se pokreće kada lice kopnenog sisavca dođe u kontakt s vodom. Taj refleks potiče niz fizioloških odgovora za preživljavanje u takvim uvjetima, kao što je usporavanje otkucaja srca i metabolizma, te preusmjeravanje krvi u vitalne organe, uključujući pluća kako bi ih očuvao u uvjetima velikog pritiska.

No kao i u svemu, i u ronjenju na dah najvažnija je psihološka priprema – razvijanje svjesne sposobnosti da se zadrži poriv za disanjem. Profesionalni slobodni ronioci u stanju su mentalno proći kroz ovu točku, zadržavajući dah sve dok ne iscrpe rezervni kisik. U tome im pomaže opušteno stanje meditacije u kojem usporavaju disanje i nastoje što dulje ostati u takvom stanju.

– Kad sam u takvom stanju ne razmišljam predaleko u budućnost. Jer ako razmišljate o tome koliko dugo planirate ostati pod vodom i koliko duboko planirate zaroniti, onda vas strah i panika vrlo brzo svladaju – zaključila je australska prvakinja u ronjenju na dah.

J.K.