Nove biološke metode zaštite od maslinove muhe daju rezultate
Dr.sc. Kristijan Franin piše o biološkoj metodi uništavanja maslinove muhe kao o okolišno prihvatljivoj i prilično obećavajućoj
Razvijanje svijesti o zaštiti okoliša, ali i vlastitom zdravlju potiče nas na pronalaženje novih, toksikološki prihvatljivijih metoda kontrole populacije poljoprivrednih štetnika, između ostalog i onih na maslini, piše časopis Maslinar. Nekada je zaštita od štetnika masline najčešće podrazumijevala upotrebu kemijskih sredstava koja su bila učinkovita i relativno jednostavna za primjenu. Međutim, pokazala su i niz negativnih karakteristika.
Biološka metoda
U današnje vrijeme značajan udio u organiziranju zaštite zauzima biološka metoda. Sam naziv biološka pretpostavlja da se radi o nečem živom. I to je točno, metoda se temelji na korištenju živih organizama ili njihovih metabolita. Kao i sve ostale metode zaštite nije 100 posto učinkovita, te ima brojnih prednosti, ali i određenih nedostataka. U kontekstu ove metode najčešće korišten termin je “prirodni neprijatelj”, što u pravilu označava predatora i parazitoida.
Osnovna razlika među njima je u tome što predator (pauci, božje ovčice, osolike muhe, stjenice i sl.) uhvati svoju žrtvu ubije je i pojede, dok parazioid (razne vrste osica) živi u njoj kroz izvjesno vrijeme pri čemu žrtva prestaje sa ishranom i konačno ugiba. U ovu metodu ubrajamo i mikroorganizme poput raznih bakterija i virusa koji nakon infekcije uzrokuju uginuće štetnog organizma.
Skupina organizama koji se često koriste u subijanju kukaca, a u maslinarstvu se rijetko spominju su entomopatogene nematode. Radi se zapravo o oblićima, mikroskopski vidljivim, koji žive u tlu i najčešće naseljavaju ličinke i kukuljice različith insekata parazitirajući u njima. Pronađene su u svim tipovima tala, na različitim nadmorskim visinama, pa čak i u jako zagađenim tlima.
Patogenost ovih nematode usko je povezana sa simbiotskim bakterijama koje žive u njihovom probavnom sustavu. Kada infektivna ličinka nematode prodre u svog domaćina, simbiotske bakterije napadaju njegov imunosni sustav, te isti ugiba između 48 i 72 sata nakon infekcije. Osim maslinine muhe parazitiraju na ličinkama pipa, hrušteva, ali i drugih brojnih štetnika u tlu.
Bitno je naglasiti da su nematode stanovnici vode i da im je za aktivnost neophodno potrebna vlažna sredina. Žive u porama tla ispunjenim vodom, u filmu vode odgovarajuće površinske napetosti koji im omogućuje kretanje.
Dr.sc. Kristijan Franin