Obljetnica smrti velikog Miljenka Smoje, vječne "lanterne" dalmatinskog duha!
Veliki hrvatski kniževnik, novinar i komediograf ostavio nas je 25. listopada 1995. godine.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari, more u krvi, a odrastao je u splitskom Varošu. Upio je Split od prvog daha i kasnije ga u svojim djelima "darovao" svima, ne samo svojim Splićanima već cijeloj Dalmaciji i puno puno široj publici.
Veliki je Smoje 1950. godine počeo raditi kao novinar u tadašnjoj Slobodnoj Dalmaciji. Nije trebalo predugo da "na sunce" ispliva njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu svog legendarnog humora, vješto koristio čakavski dijalekt.
Ostalo je povijest, ostalo je Velo i Malo misto i hrpa neuhvatljivih riječi uvijek posvećenih onima koji na neki način pate, bivaju zapostavljeni, degradirani, slabiji...Smoje je kažu imao taj instinkt kojim je svoju satiru, humor, i moć kronike usmjeravao "u korist" onih "u potrebi", često zapravo i onih najživopisnijih među nama.
- Smoje je najveći kroničar Dalmacije svih vremena, prema mišljenju kompetentnih ljudi. Pritom prvenstveno mislim na brojne književnike, pisce i njegove mlađe kolege s posla, što njihov sud čini još značajnijim i vjerodostojnijim. Kada Ante Tomić ili Ivica Ivanišević, koji se nisu osobno družili sa Smojom, izraze takvo mišljenje, to je najveći kompliment svima koji su sa Smojom živjeli, radili ili su jednostavno živjeli u vrijeme Miljenka Smoje - svojedobno je izjavio za Dalmaciju Danas u jednom razgovoru legendarni splitski fotograf Feđa Klarić.
Volio je Smoje i lanterne. Jednom se prilikom, krajem šezdesetih godina XX stoljeća, našao i na Lastovu gdje je zapisao:
"Nije baš lako naći čovjeka koji će gotovo čitav svoj život provesti pustinjački, usidren na nekoj tankoj hridi, izložen zloj igri vjetra i mora, kamo u posjete dolaze samo galebovi i gromovi."
Nije baš lako naći ni čovjeka čije će pisanje biti prava lanterna, izvor svjetla i orijentacije u životnim olujama. Posao je ovo, iznutra, gotovo jednako pustinjački, usidren na tankoj hridi izložen zloj igri vjetra i mora. I treba ga znati proživjeti usput inspirirajući druge.
J.T.
PROČITAJTE JOŠ: