Ostatak vode iz prehrambene industrije kao poticaj uzgoju morskih algi
Göteborg – Sveučilište u Göteborgu provelo je studiju koja je pokazala da je preostala, tehnološka voda iz prehrambene industrije izvrsno gnojivo u uzgoju morskih algi na kopnu. Ne samo da alge rastu brže već se i njihov sadržaj proteina također višestruko povećava. Na taj način ovakva voda može od troška postati resurs u prehrambenoj industriji.
Mogu li makroalge, poput morske salate, postati konkurentan izvor proteina u prehrani budućnosti kao što je to naprimjer soja danas? Morske alge prirodno imaju niži sadržaj proteina od soje, ali s gnojivom, ta se razlika smanjuje.
Znanstveni članak istraživača sa Sveučilišta Göteborg i Tehnološkog sveučilišta Chalmers pokazuje da voda preostala iz proizvodnje hrane može poslužiti kao izvrsno gnojivo u uzgoju morskih algi. Morske alge rasle su više od 60 posto brže, a sadržaj proteina se četverostruko povećao dodatkom tehnološke vode.
– Udio bjelančevina u soji je oko 40 posto. Koristeći tehnološku vodu, povećali smo sadržaj proteina u algi na više od 30 posto – kaže Kristoffer Stedt, znanstvenik na Odjelu za morske znanosti Sveučilišta iz Göteborga.
Već je otprije poznato da alge bolje rastu u blizini ribnjaka u moru, zbog hranjivih tvari koje se nalaze u izmetu ribe a koje se onda šire u vodi. Tehnološka voda iz prehrambene industrije često je na sličan način bogata dušikom i fosforom, ovisno o različitim proizvođačima hrane.
Istraživači su testirali četiri različite vrste morskih algi i dodali tehnološku vodu od nekoliko različitih proizvođača hrane – iz industrije haringa, uzgoja lososa, prerađivača školjaka i proizvođača zobenog mlijeka. Uzgoju algi dodana je određena količina takve vodes kontroliranim sadržajem dušika. Nakon osam dana istraživači su analizirali rezultate.
– Uključili smo zobeno mlijeko kako bismo postigli uzgoj koji je bio potpuno veganski. I pokazalo se da su sve različite vrste tehnološke vode dobro funkcionirale kao gnojivo za morske alge – kaže Stedt. Proizvodnja hrane zahtijeva velike količine vode, a briga o tehnološkoj vodi trenutno je trošak za proizvođače. Međutim, ova voda može se pretvoriti u vrijedan resurs.
– Mišljenja smo da bi mogao postojati uzgoj algi na kopnu, kao što je morska salata, u blizini tvornice haringa, na primjer. Uzgoj morskih algi može apsorbirati velike dijelove hranjivih tvari iz tehnološke vode. To nas približava održivom pristupu, a tvrtke imaju još jednu “nogu” na koju se mogu osloniti – ističe Stedt.
Istraživači su donekle bili zabrinuti da će morske alge biti kontaminirane tehnološkom vodom. Možda ne bi svi cijenili morsku salatu s okusom haringe. No testne ploče nisu zabilježile nikakav utjecaj na okus morske alge iz ove vode. U budućnosti će se Kristoffer Stedt i njegovi kolege usredotočiti na povećanje eksperimenata s uzgojem morskih algi. Koristit će tehnološku vodu iz industrije haringa, koja je pokazala za sad vrlo obećavajuće rezultate, te će se fokusirati na vrstu Ulva fenestrata (morska salata). – Moramo provesti testove u većim količinama kao prvi korak u kontroliranom okruženju – ističu.
– Vjerujemo da bi to mogao biti alternativni izvor proteina u budućim namirnicama. To bi također mogao biti potpuno kružni sustav kad bismo koristili uzgojene morske alge kao hranu za kulture lososa na kopnu i koristili tehnološku vodu za gnojidbu uzgoja morskih algi – kazuje Stedt.
Procjenjuje se da će do 2050. godine na zemlji živjeti 10 milijardi ljudi, a sve je veća potražnja za održivo proizvedenim proteinima iz hrane. Između 2000. i 2018. proizvodnja morskih algi se utrostručila, dosegnuvši 32 milijuna tona. Gotovo 99 posto proizvodi se na Dalekom istoku. U istraživačkom projektu CirkAlg, istraživači sa Sveučilišta u Göteborgu i Tehnološkog sveučilišta Chalmers surađuju na procesima koji mogu generirati novi švedski izvor morskih proteina na učinkovit način kroz uzgoj i preradu morskih algi.
Z.G.
PROČITAJTE JOŠ:
POŠUMLJAVANJE MORA: Rovinjski znanstvenici alge uzgojene u laboratoriju naselili u more